Ted Mosquin i Stan Rowe: Manifest za Zemlju (2004.)

Preambula

Mnogi umjetnički i filozofski pokreti izdavali su manifeste, proglašavajući istinu, svojim autorima jasnu kao na dlanu. Ovaj manifest izjavljuje i samodokazane istine, jasne nam koliko čarobnih pet elemenata okoliša – zemlje, zraka, sunca i vatre, te organizama – u kojem živimo, kojim se krećemo, u kojem kao bića postojimo. Centar manifesta je Zemlja. On pomjera vrijednosni fokus s čovječanstva na prožimajuću ekosferu – tu mrežu organskog, anorganskog i simbiotičkog, struktura i procesa koji čine planet Zemlju. Ekosfera je matrica života koja obuhvaća sve organizme, isprepletena je s njima evolucijski od početka vremena.

Ljudski eksperiment  življenja na račun Prirode star 10 000 godina, kulminirao u ekonomskoj globalizaciji, propada. Primarni razlog je stavljanje naše vrste iznad svih i svega ostalog.

Pogrešno smo smatrali Zemlju, njene ekosisteme i pregršt njihovih organskih i anorganskih dijelova kao proste opskrbljivače, cijenjene samo prema služenju našim potrebama i željama. Hrabra promjena stavova i aktivnosti je hitna. Dijagnoze i preskripcije za zacijeljenje ljudskog i Zemljinog odnosa su mnogostruke. Ovdje naglašavamo vizionarsku koja se čini od presudne važnosti za uspjeh ostalih. Novi pogled na svijet usidren u planetarnu Ekosferu pokazuje nam put.

IZJAVA UVJERENJA

Svako traži značenje života, uvjerenja koja čovjeka održavaju poprimaju različite oblike.

Mnogi traže vjerovanja koja ignoriraju ili ne uzimaju u obzir važnost ovog svijeta, ne shvaćajući u bilo kojem dubljem smislu da smo iz rođeni iz Zemlje i da nas Zemlja održava za životnog vijeka. U današnjoj dominantno industrijskog kulturi Zemlja kao dom nije jasno predočiva slika. Mali broj ljudi zastane svakog dana razmatrajući s divljenjem matricu ovojnicu iz koje smo došli i kojoj se, naposljetku svi vraćamo. (…)

Uvjerenja smo da dok Ekosfera ne bude priznata kao nezamjenjiv zajednički prostor svih ljudskih aktivnosti, ljudska vrsta može samo nastaviti uzimati svoje neposredne interese prije svega. Bez ekocentrične perspektive koja bi usidrila vrijednosti i svrhovitost šire stvarnosti od stvarnosti naše vrste. Dok uski fokus na ljudske zajednice ne bude proširen na Zemljine ekosustave – lokalna i regionalna mjesta na kojima stanujemo – programi zdravih održivih načina života će propadati. Cilj je restoracija Zemljine raznolikosti i ljepote, zajedno s našom odmetnutom vrstom kao kooperativnim, odgovornim i etičnim članom.

TEMELJNI PRINCIPI

Prvi princip – Ekosfera je centralna vrijednost čovječanstva

Ekosfera, Zemljin globus, generativni je izvor evolucijske kreativnosti. Od planetarnih anorganskih i organskih ekosustava nastali su organizmi: prve bakterijske ćelije i s vremenom kompleksne konfederacije ćelija koje su ljudska bića.

Razumijevanje ekološke stvarnosti u kojoj su ljudi Zemljani mijenja vrijednosni centar s homocentričnog ka ekocentričnom, s homo sapiensa na planet Zemlju.

Drugi princip – Kreativnost i produktivnost Zemljinih ekosustava ovise o njihovom integritetu

Integritet se odnosi na cjelovitost, kompletnost, mogućnost potpunog funkcioniranja. Standard su prirodni ekosustavi na sunčani pogon u svom neoštećenom stanju. Integritet ovisi o hranidbenom lancu i energetskoj fluktuaciji, o neerodiranom tlu i kruženju esencijalnih materijala poput dušika, kalija, fosfora.

Treći princip – Zemljo-centrični pogled podržava prirodna povijest

Prirodna povijest je priča o Zemljinom razvoju. Kozmolozi i geolozi govore o Zemljinin počecima više od četiri milijarde godina unazad. Pojava malih morskih bića u ranim sedimentima, pojava zemaljskih životinja iz mora, doba dinosaura, evolucija s uzajamnim utjecajima insekata, cvjetanje biljaka, sisavci iz kojih u nedavnije geološko vrijeme se pojavljuju primati i ljudska vrsta.

Princip četiri Ekocentrična etika temelji se na svijesti o našem mjestu u prirodi

Etika se tiče nesebičnih stavova i činova koji proistječu iz dubokih vrijednosti, tj. iz osjećaja za temeljne važne stvari. Duboko držanje do Zemlje iziskuje etično ponašanje. Svijest o sebi kao o ekološkom biću.

Princip pet: Ekocentrični pogled na svijet cijeni raznolikost ekosustava i kultura

Veliko otkrovenje Zemljo-centrične perspektive je zadivljujuća raznolikost i bogatstvo ekosustava i njihovih organskih i anorganskih dijelova.

Kulturna raznolikost – forma biološke raznolikosti – istorijski je rezultat ljudskog prilagođavanja svojih aktivnosti, ideja i jezika u specifični geografski ekosustav.

Princip šest – Ekocentrična etika podržava društvenu pravednost

Mnoge nepravde unutar ljudskog društva posljedica su nejednakosti. Kao takve sačinjavaju ih nizovi većih nepravdi i nejednakosti u odnosu ljudi i Zemljinih ekosustava i vrsta.

Društveni ekolozi opravdano kritikuju hijerarhijsku organizaciju unutar kultura koje diskriminiraju bespomoćnije. Argument stoji da put ka održivom življenju ostaje spriječen sve dok kulturnim napretkom ne budu smanjene tenzije proistekle  iz društvenih nepravdi i rodne nejednakosti. Ono što nemaju u vidu je trenutna rapidna degradacija Zemljnih ekosustava. Društveni problemi, koliko god važni, ne mogu biti riješeni dok se krvarenje ekosustava ne zaustavi. Prestajanjem s homocentričnom filozofijom i praksom.

PRINCIPI AKCIJE

Princip sedam: Braniti i očuvati Zemljine kreativne potencijale

Izvorna moć Ekosfere izražena je kroz otpornost geografskih ekosustava. Stoga ekocentrična filozofija urgira za očuvanje i restoraciju prirodnih ekosustava i vrsta koje im pripadaju. Odbijajući već ranije planetarno razorne kolizije s kometima i asteroidima, Zemljina evolutivna inventivnost nastavit će se milionima godina, oštećena samo tamo gdje su ljudi uništili cijele ekosustave istrijebljujući vrste ili toksikacijom sedimenata, vode ili zraka.

Vječna tama istrebljenja otkida vlakna u organskoj mreži, umanjuje Zemljinu ljepotu i potencijal pojave budučih ekosustava i organizama, moguće nadljudskih senzibiliteta i inteligencije.

Prvo pravilo inteligentnog krpljenja  je sačuvati sve dijelove – Aldo Leopold

Princip osam: Smanjiti veličinu ljudske populacije

Primarni uzrok uništenja ekosustava i istrijebljenja vrsta je prekomjerna ljudska populacija koja već uvelike prevazilazi nivoe ekološke održivosti.

Naša ljudska monokultura preovladava uništavajući prirodne polikulture.

Ekocentrična etika koja vrednuje Zemlju i njene nastale sustave više nego vrste, osuđuje društvenu prihvatljivost neograničenog ljudskog fekunditeta.

Razuman cilj je smanjenje populacije na nivoe kakvi su bili prije sveopćeg korištenja fosilnih goriva, točnije, na milijardu ili manje.

Ovo će postići ili inteligentne politike ili neizbježno kuga, glad i rat.

Princip devet – Smanjiti ljudsku potrošnju Zemljinih dijelova

Primarna prijetnja raznolikosti Ekosfere, njenoj ljepoti i stabilnosti, je uvijek sve veća aproprijacija planetarnih dobara za isključivo ljudsku upotrebu. Sebični homocentrični pogled da ljudi imaju pravo na sve komponente ekosustava – zrak, zemlju, vodu, organizme – je moralno REPREHENSIBLE. Za razliku od biljaka, mi ljudi smo heterotrofi – drugojedi, moramo ubijati da bi se hranili, obukli i sklonili, no ovo nije dozvola za pljačku i trijebljenje.

Bogate nacije, naoružane najjačom tehnologijom su glavni prijestupnici, najsposobniji za smanjenje potrošnje i dijeljenja s onima najnižeg životnog standarda, ali nijedna nacija nije nevina.

Princip deset – Zagovarati ekocentričnu političku vladavinu

Homocentrični koncepti vladavine koji podržavaju prekomjernu eksploataciju i uništavanje Zemljinih ekosustava moraju biti zamijenjeni onima od koristi za preživljavanje i integritet Ekosfere i njenih komponenata. Zagovarači vitalnih struktura i funkcija Ekosfere potrebni su kao utjecajni članovi vladajućih tijela. Takvi ekopolitičari, dobro upoznati s procesima Zemlje i ljudske ekologije dat će glas bespomoćnih.

S vremenom, nova pravna, politička i administrativna tijela pojavit će se kao predstavnici ekocentrične filozofije, provodeći ekocentrične metode vladavine. Implementacija će biti nužno korak po korak na duže periode, dok ljudi testiraju praktične načine predstavljanja i osiguravanja blagostanja esencijalnih, ne-ljudskih dijelova Zemlje i njenih ekosustava.

Princip jedanaest – Širiti poruku

Oni koji se slažu s navedenim principima, imaju dužnost širiti riječ putem edukacije ili liderstva.

Ovaj ekocentrični manifest nije anti-ljudski, mada odbacuje šovinistički homocentrizam.

Promocijom ostvraivanja ovih vrijednosti – kultura uzajamnosti i simbioze s oviim osamljenim Živim planetom – zahtjeva ujedinjujući pogled.

Protivni pogled, gledanje unutra bez razumijevanja izvanjskog uvijek je opasan, kako su pokazale zaraćene humanističke ideologije, religije i sekte.

Širenje ekološke poruke, naglašavajući zajedničku vanjsku stvarnost otvara novi put prema međunarodnom razumijevanju, suradnji, stabilnosti i miru.

(…)


U susret svijesti o katastrofi po prirodni svijet oko nas nije naodmet poslušati geoekološku i geoetičku riječ. Tekst kanadskih ekologa profesora Teda Mosquina i Stana Rowea iz 2004. godine vodič je za etiku 21. vijeka. Ključni etički imperativ o kojem govori je smjena homocentričnih pogleda na stvarnost, te zauzimanje promišljenije planetarne perspektive. U novom izdanju ABC protiv 123 donosimo principe ekoncentrizma, izvode iz Manifesta za Zemlju.


Poslušaj: