Naučna pismenost je neophodna za funkcionalnost društva u moderno doba. Naučna pismenost nije naučno obrazovanje. Osoba obrazovana u nauci može razumjeti nauku; naučno pismena osoba može je *raditi*. Naučna pismenost pojedince koji je posjeduju osnažuje u aktivnom doprinošenju svojoj vlastitoj zdravstvenoj skrbi, kvaliteti svoje hrane, vode i zraka, interakciji sa vlastitim tijelima i kompleksnim svijetom koji ih okružuje. Društvo je u posljednjih sto godina načinilo dramatičan napredak ka promociji edukacije, no, u isto vrijeme je opala prevalentnost građanke nauke. Ko su ekvivalenti 20. vijeka Benjaminu Franklinu, Edwardu Jenneru, Marie Curie ili Thomasu Edisonu? Možda Steve Wozniak, Bill Hewlett, Dave Packard ili Linus Torvalds – no opseg njihovog rada je mnogo manji od onog naturalističkih filozofa koji su im prethodili. Građanska nauka trpi zbog ovog problematičnog opadanja raznolikosti i upravo je raznolikost ono što biohackeri nastoje ponovno osvojiti. Odbijamo popularnu percepciju da je nauka samo ono što se radi na bogatim univerzitetima, u državnim ili korporativnim laboratorijama; tvrdimo da je sloboda ispitivanja, istraživanja i potrage za razumijevanjem po vlastitom nahođenju jednako temeljno pravo kao pravo slobode govora ili vjeroispovijesti. Ne prepiremo se s Velikom Naukom; tek podsjećamo da je Mala Nauka uvijek bila jednako važna za razvoj korpusa ljudskog znanja i odbijamo je gledati kako nestaje.
Istraživanje iziskuje alate, a slobodno istraživanje iziskuje da pristup ovim alatima bude nesputan. Kao inžinjeri, razvijamo priuštivu laboratrijsku opremu i protokole dostupne običnom građaninu. Kao politički akteri, podržavamo otvorene žurnale, otvorenu saradnju i slobodan pristup javno finansiranim istraživanjima, a oponiramo zakonima koji bi kriminalizirali posjedovanje istraživačke opreme ili privatne istraživačke poduhvate.
Možda djeluje čudno da se naučnici i inžinjeri žele uključiti u svijet politike – ali biohackeri su se iz nužde obvezali na takvo što. Zakonodavci koji nastoje ograničiti individualnu slobodu istraživanja, to rade iz ignorancije i njenog zlog blizanca, straha – prvo je prirodni plijen, a drugo prirodni predator naučnog istraživanja. Ako prvo možemo prevladati, drugo će također biti rastjerano. Kao biohackeri, naša je odgovornost da djelujemo kao izaslanici nauke, stvarajući nove naučnike od svih ljudi koje sretnemo. Moramo govoriti ne samo o vrijednostima vlastitih istraživanja, nego i vrijednosti naših metodologija i motivacija, ukoliko želimo ignoranciju i strah otjerati jednom zauvijek nazad u tminu. Mi biopunkeri smo posvećeni predavanju alata naučnog istraživanja u ruke bilo koga ko ih želi. Gradimo infrastrukturu metodologije komunikacije, automacije i javno dostupnog znanja.
Biopunkeri eksperimentiraju. Imamo pitanja i ne vidimo svrhu čekanja da ih odgovori neko drugi. Naoružani znatiželjom i naučnom metodom, formuliramo i testiramo hipoteze kako bismo pronašli odgovore na pitanja koja nas muče. Objavljujemo dizajn naših protokola i opreme, dijelimo svoje radno iskustvo, tako da bi naše kolege biopunkeri mogli učiti i širiti našu metodologiju i ponavljati eksperimente drugih kako bi se utvrdila njihova valjanost. Parafrazirajući Erica Hughesa: ‘Naš rad je besplatan za korištenje svima, diljem svijeta. I ne brinemo mnogo sviđaju li vam se naše istraživačke teme ili ne’. Nastavljamo graditi na temeljima rada Cypherpunkera koji su tu bili prije nas u želji da se široko rasprostranjena zajednica ne ugasi.
Biopunkere ojađuju ograničavanja nezavisnog istraživanja, jer je pravo nezavisnog puta ka razumijevanju svijeta oko nas temeljno ljudsko pravo. Znatiželja ne poznaje etničke, rodne, dobne i socioekonomske granice, no prilika da se znatiželji udovolji se prečesto zasniva na ekonomskim prilikama, i naš cilj je rušenje te barijere. Trinaestogodišnje dijete u južnom centralnom Los Angelesu ima jednako pravo istraživati svijet koliko i univerzitetski profesor. Ako su PCR uređaji preskupi da bi ih se podijelilo svakoj zainteresiranoj osobi, dizajnirat ćemo jeftinije i podučiti ljude kako da ih prave.
Biopunkeri preuzimaju odgovornost za svoje istraživanje. Imamo na umu da su predmeti zanimanja živi organizmi vrijedni poštovanja i valjanog tretiranja i izrazito smo svjesni da naše istraživanje ima potencijalni utjecaj na ljude oko nas. Ali odbijamo otvorena upozoravanja na principe predostrožnosti koja nisu ništa više od snishodljivih pokušaja da se istraživače utiša izazivanjem straha od nepoznatog. Kada radimo, radimo s poboljšavanjem zajednice na umu – i to uključuje našu i vašu zajednicu, i zajednicu ljudi koje možda nikada nećemo ni upoznati. Pozdravljamo vaša pitanja i ne želimo ništa osim da vas ohrabrimo na vlastita otkrivanja odgovora. Biopunkeri su aktivno zainteresirani za pretvaranje svijeta u mjesto koje svako može da razumije. Krenimo, istražujmo zajedno.