Napisana 1996. godine od strane Johna Perryja Barlowa, pisca, kiber-aktiviste i suosnivača Electronic Frontier Foundation (EFF), Deklaracija o nezavisnosti kiberprostora predstavlja jedan od najsnažnijih manifestnih tekstova digitalnog doba. Objavljena je kao odgovor na američki Zakon o pristojnosti komunikacije (Communications Decency Act), kao revolucionaran poziv na otpor državnom nadzoru i pokušajima kontrole interneta. Barlow je u njoj proglasio kiberprostor nezavisnim od zemaljskih vlada, zamišljajući ga kao prostor slobodnog, etičkog i samoregulišućeg uma, civilizaciju zasnovanu na znanju, prosvetljenom interesu i zajedničkom dobru, a ne na prinudi. Iako je s vremenom naišla na kritike i zaborav, Deklaracija je ostala simbol utopijskog duha interneta devedesetih, ali i trajno relevantan tekst u vremenu društvenih mreža, masovnog nadzora i vještačke inteligencije.
Vlade industrijskog sveta, vi umorni divovi od mesa i čelika, dolazim iz kiberprostora, novog doma Uma. U ime budućnosti, molim vas iz prošlosti da nas ostavite na miru. Niste dobrodošli među nama. Nemate suverenitet zu gdje se mi okupljamo.
Mi nemamo izabranu vladu, niti je vjerovatno da ćemo je imati, pa vam se obraćam bez autoriteta većeg od onog kojim uvijek govori sama sloboda. Proglašavam globalni društveni prostor koji gradimo prirodno nezavisnim od tiranija koje nam pokušavate nametnuti. Nemate moralno pravo da nama vladate niti posedujete ikakve metode prinude kojih bismo zaista trebali da se plašimo.
Vlade vuku svoje pravedničke moći iz saglasnosti onih kojima se vlada. Vi niste ni tražili ni dobili našu. Nismo vas pozvali. Ne poznajete nas, niti poznajete naš svijet. Kiberprostor ne leži unutar vaših granica. Ne mislite da ga možete izgraditi, kao da je kakav javni građevinski projekat. Ne možete. To je prirodni čin i on sam izrasta kroz naše kolektivne akcije.
Niste se uključili u naš veliki, sakupljajući razgovor, niti ste stvorile bogatstva naših tržišta. Ne poznajete našu kulturu, etiku, niti nepisane kodekse koji već osiguravaju više reda u našem društvu nego što bi se moglo postići bilo kojim vašim nametanjima.
Tvrdite da među nama postoje problemi koje morate riješiti. Tu tvrdnju koristitea kao izliku za invaziju na naša područja. Mnogi od tih problema ne postoje. Gdje postoje pravi sukobi, gdje postoje nepravde, mi ćemo biti ti koji će ih identificirati i riješiti vlastitim sredstvima. Stvaramo vlastiti društveni ugovor. Ta vlast će se razviti prema uvjetima našeg svijeta, ne vašeg. Naš svijet je drugačiji.
Kiberprostor se sastoji od transakcija, odnosa, i samih misli, poredanih poput stajaćeg vala u mreži naših komunikacija. Naš je svijet taj koji je svugdje i nigdje, ali nije tamo gdje žive tijela.
Stvaramo svijet u koji svi mogu ući bez privilegija ili predrasuda koje proizlaze iz rase, ekonomske moći, vojne sile ili društvenog položaja pri rođenju.
Stvaramo svijet u kojem bilo ko, bilo gde može izraziti svoja verovanja, ma koliko pojedinačna, bez straha od prisile u ćutanje ili prilagođavanje.
Vaši pravni koncepti vlasništva, izražavanja, identiteta, kretanja i konteksta ne primjenjuju se na nas. Svi se temelje na materiji, a ovdje materije nema.
Naši identiteti nemaju tijela, tako da, za razliku od vas, ne možemo uspostaviti red fizičkom prinudom. Vjerujemo da će iz etike, prosvijetljenog samointeresa i opšteg dobra proizaći naša vlast. Naši identiteti mogu biti raspoređeni širom vaših jurisdikcija. Jedini zakon koji bi sve naše sastavne kulture općenito priznale je Zlatno pravilo. Nadamo se da ćemo moći izgraditi svoja posebna rješenja na toj osnovi. Ali ne možemo prihvatiti rješenja koja pokušavate nametnuti.
U Sjedinjenim Američkim Državama, danas ste donijeli zakon, Zakon o reformi telekomunikacija, koji odbacuje vaš vlastiti Ustav i vrijeđa snove Jeffersona, Washingtona, Milla, Madisona, DeToquevillea i Brandeisa. Ti snovi sada moraju ponovo biti rođeni u nama.
Plašite se svoje vlastite djece, jer su oni domaći u svijetu u kojem ćete uvijek biti imigranti. Jer ih se bojite, povjeravate svoje birokracije roditeljskim odgovornostima s kojima ste previše kukavice za suočiti se sami. U našem svijetu, svi osjećaji i izrazi ljudskosti, od ponižavajućih do anđeoskih, dijelovi su besprijekornog cijelog, globalnog razgovora bitova. Ne možemo razdvojiti vazduh koji guši od vazduha po kojem krila lupaju.
U Kini, Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Singapuru, Italiji i Sjedinjenim Američkim Državama, pokušavate da odbijete virus slobode postavljanjem stražarskih postova na granicama kiberprostora. Oni možda mogu spriječavati zarazu neko vrijeme, ali neće djelovati u svijetu koji će uskoro biti prekriven medijima u bitovima.
Vaše sve zastarjelije informacione industrije bi se održavale predlaganjem zakona, u Americi i drugde, koji tvrde da posjeduju govor sam po sebi širom sveta. Ti zakoni bi proglasili ideje još jednim industrijskim proizvodom, ništa plemenitijim od gvožđa. U našem svijetu, šta god ljudski um može stvoriti može se beskonačno reprodukovati i distribuirati besplatno. Globalni prijenos misli više ne zahtjeva vaše fabrike.
Ove sve agresivnije i kolonijalne mjere stavljaju nas u isti položaj kao i prethodni ljubitelji slobode i samoopredeljenja koji su morali odbiti autoritete dalekih, neinformisanih vlasti. Moramo proglasiti naša virtualna ja imunim na vaš suverenitet, čak i dok i dalje pristajemo na vašu vlast nad našim tijelima. Raspršićemo se po planeti tako da niko ne može uhapsiti naše misli.
Stvorićemo civilizaciju uma u kiberprostoru. Neka bude humanija i pravednija od svijeta koji su vaše vlade napravile.
Davos, Švicarska, 8. februar 1996.