Manifest gospodina Antipirina Tristana Tzare jedan je od ranijih dadaističkih proglasa. Prvi put je pročitan 14. jula 1916. godine u restoranu Waag u Cirihu prilikom prve dadaističke večere. Donosi Tzarine (ne)suvisle poetske dijaloge i razmišljanja o stanju stvari u umjetnosti i dadi.
DADA je naš intenzitet: bez posljedica bajonetima postavlja sumatransku glavu njemačke bebe; Dada je život bez kućnih papuča ili paralela; i za i protiv je jedinstva i definitivno je protiv budućnosti; dovoljno smo pametni da znamo da će naši mozgovi postati paperjasti jastuci, da je naš anti-dogmatizam isključiv koliko i birokrat, da nismo slobodni, a ipak urlamo sloboda kruta nužnost bez discipline ili morala i pljujemo na čovječanstvo.
Dada ostaje unutar europskih okvira slabosti, sve je to sranje, ali od sad namjeravamo srati u raznim bojama i pokriti umjetnički zoološki vrt zastavama svakog konzulata.
Mi smo cirkuski upravitelji koji zvižde u vjetrove karnevala, manastira bestidnih kuća teatara stvarnosti sentimenata restorana. Ho hi ho ho beng beng
Proglašavamo auto sentimentom koji nas je tetošio dovoljno dugo u svoje spore apstrakcije transatlantika i buke i ideja. Ipak izbacili smo lakoću, mi tražimo središnju esenciju i sretni smo kad to možemo sakriti; ne želimo da svi shvate, jer to je balkon Dade, uvjeravam vas. Otud možete čuti vojne marševe i spustiti se parajući zrak kao serafin u javno kupatilo da biste se popišali i shvatili parabolu.
Dada nije ludost – ili mudrost – ili ironija, pogledajte me, nježni građani.
Umjetnost je bila igra lješnjaka, djeca su skupljala riječi zvonkih svršetaka, a onda su urlali kitice dok su malim lutkama obuvala cipele u kitici i kitica je postala kraljica za umrijeti i kraljica je postala kit i djeca su pobjegla bez daha
Onda se pojavio veliki ambasador sentimenata i proglasio istorijski u refrenu:
psihologija, psihologija, hi hi
nauka nauka nauka
vive la france
mi nismo naivni
mi smo sukcesivni
mi smo ekskluzivni
mi nismo jednostavni
i prilično smo sposobni diskutirati inteligenciju
Ali mi, Dada, ne mislimo tako, jer umjetnost nije ozbiljna, uvjeravam vas, i ako upriličimo zločin samo da bismo učeno rekli vegetacija, to je tek da bismo pružili zadovoljstvo, dragi slušatelji, tako vas volim, kunem vam se, obožavam vas.