Paralelizmom nazivam svaku vrstu ponavljanja.
Kad najjače osjetim šarm stvari u prirodi, tu je uvijek impresija jedinstva.
Ako me put vodi u borovu šumu gdje stabla sežu do nebesa, ja vidim debla desno i lijevo, poput bezbrojnih su kolumni. Jedna ista vertikalna linija ponovljena mnogo puta me okružuje. Ako bi ova debla bila jasno ocrtana preko cjelovite mračne pozadine, ako bi odudarala od dubokog plavetnila neba, razlog ove impresije jedinstva je paralelizam
Mnogo uspravnih linija ima efekt jedne velike vertikalne ili poravnate površine.
Drvo uvijek proizvodi isti oblik lista i ploda. Kad Tolstoj u ‘Što je umjetnost?’ kaže da dva lista istog stabla nikad nisu ista, ispravnije bi bilo reći da ništa ne izgleda kao javorov list koliko list javora…
Moram istaknuti također da u gotovo svim primjerima koje sam dao, ponavljanje boje pojačava ponavljanje oblika. Latice cvijeta, baš kao listovi drveta uopćeno su iste boje.
Tako prepoznajemo isti princip poretka i strukture kod životinjskog i ljudskog tijela u simetriji desne i lijeve polovice…
Sumirajmo stoga: Paralelizam uočavamo u različitim dijelovima pojedinog predmeta gledanog izdvojeno; još više je očit ako stavimo nekoliko predmeta iste vrste jedan do drugog.
Ako kompariramo svoje vlastite živote i običaje s ovim pojavnostima u prirodi, ostat ćemo zapanjeni pronalaskom ponavljanja istog principa.
Kad se slavi bitan događaj, ljudi se okreću i kreću u istom pravcu. Ove paralele slijede jedna drugu…
Ako nekolicina ljudi koji su došli iz istog razloga sjede za stolom, možemo ih shvatiti kao paralele koje čine jedinstvo, kao latice cvijeta.
Kad smo sretni ne volimo čuti disonantan glas koji bi poremetio našu sreću.
Poslovično je rečeno: Svaka ptica svome jatu leti.
U svim ovim primjerima, paralelizam, ili princip ponavljanja jasno je uočljiv. I ovaj paralelizam iskustva je, da se tako izrazimo, preveden u formalni paralelizam koji smo već raspravljali…
Ako je predmet ugodan, ponavljanje će uvećati njegov šarm; ukoliko izražava tugu ili bol, onda ponavljanje intenzivira njegovu melanholiju. S druge strane, bilo koja tema koja je čudna ili neugodna ponavljanjem biva učinjena nepodnošljivom. Dakle, ponavljanje uvijek radi na povećanju intenziteta…
Raznolikost je također element ljepote koliko i paralelizam, pod uslovom da se ne pretjeruje. Jer struktura našeg oka zahtijeva da uvedemo varijacije u bilo koji apsolutno jedinstven predmet…
Biti jednostavan nije uvijek lako kako se čini…
Rad umjetnosti će obznaniti novi poredak inherentan stvarima, a to će biti: ideja jedinstva.