Duboka svjetska kriza koju danas trpimo zbog virusa SARS CoV-2 simptom je bolesne normalnosti u kojoj smo živjeli. Virulentnost ove krize uvećava civilizacijski model koji privatne interese stavlja ispred univerzalnih prava, koji privatizira koristi i socijalizira gubitke, koji potiče nagomilavanje nekolicine po cijenu oduzimanja mnogima, i koji nameće predatorsku političku kulturu življenja. Ništa nije sigurno od gomile sebičnih privatizacijskih politika koje se predstavljaju javnima: ni voda koju pijemo, ni zrak koji dišemo. Ni naša oskudna sloboda nije sigurna, sad pomiješana s našim sposobnostima da sami sebe iskorištavamo.
Ne ubija virus (toliko) koliko to čini perverzna normalnost kojoj se težimo vratiti. Normalnost koja se sastoji, u najboljem slučaju, od okretanja glave dok nastavljamo neodgovorno konzumirati. U najgorem slučaju, sastoji se od usklađivanja s onima koji pljačkaju javne budžete kako bi prisvojili i posljednje mrvice, ili s onima koji cijede i posljednju kap tuđeg znoja kako bi umnožili profit, po cijenu uništavanja okoliša.
Prethodna normalnost učinila je od nas saučesnike u proizvodnji, reprodukciji i normalizaciji isključivanja, mržnje, siromaštva, boli, nasilja, straha, narušavanja, frustracije, depresije i smrti. Upravo ova normalnost je napala naše osjećaje i uslovila naše želje i volje, kolonizirala je našu misao sakrivajući naslijeđeno znanje naših naroda, pridavajući više vrijednosti pojavnostima nego suštini.
Normalnost kojoj se neupitno težimo vratiti je normalnost anestezirane savjesti, ona koja ne obraća pažnju na ogromne učinke korumpiranog i korumpirajućeg sustava koji smo napravili, ona koja ne obraća pažnju na sustavno kršenje prava kojih se na kraju odričemo, kao ni na štetu koju na kraju činimo najdragocjenijim dobrima, o čemu svjedoči loše stanje naših zdravstvenih sustava: kojima nedostaje bolnica, respiratora i lijekova, ali punih praznih nada da će izbjeći još jednu smrt.
Još jednu smrt koja otkriva urgentnost nove normalnosti:
- Nove normalnosti koja jamči održavanje života i fokus na materijalne potrebe stanovništva: koja zamijenjuje ekonomsku paradigmu pretjerane proizvodnje, spekulacija, akumulacije kapitala i eksponencijalnog rasta paradigmom pravedne preraspodjele bogatstva, održivosti i dobrog življenja.
- Nove normalnosti koja vraća vrijednost životu, po osnovu brige i poštovanja, koja uzima u obzir buduće generacije i okončava klimatske promjene, iskorištavanje živih bića i prirodnih dobara, zagađenje vode i zraka te uništavanje šuma i plaža. Paradigma koja nas razumije kao dio kozmosa i kao samo još jednu vrstu biološki raznolikog planeta.
- Nove normalnosti koja zamjenjuje paradigmu onoga što je moje paradigmom onoga što je naše, koja prepoznaje da smo duboko međuovisni, da postoje “drugi”, nego jedan zajednički horizont. Paradigma sposobna promovirati cjelovit razvoj ljudskog potencijala bazirana na principima jednostavnosti, jednakosti i suodgovornosti u potrazi za životom koji se odriče bespotrebne potrošnje.
- Nove normalnosti koja zamjenjuje logiku političkog predstavljanja logikom deliberativne i direktne participacije. Demokratski model koji osigurava uvezivanje i proaktivno sudjelovanje cijele populacije, posebno onih sustavno isključenih iz političkih odlučivanja.
- Nove normalnosti koja prepoznaje različite oblike znanja i potiče njihovo bujanje razvijanjem besplatnog i kvalitetnog javnog obrazovanja, koje nije zasnovano na troškovima i kvantitetu, nego na suodgovornosti svih uključenih u proces konstruiranja znanja i u dijaloške, sentipensante, participativne i emancipatorske obrazovne strategije. Obrazovna paradigma koja potiče kritičku refleksivnost, aaffection – naklonost i solidarnost među narodima.
- Nove normalnosti zasnovane na ideji zdravlja koje ide iznad bolesti; orijentiranog ka boljitku; koje uvećava raznoliko, naslijeđeno i znanje u nastajanju; i koje daje prioritet dostojanstvu, suverenosti tijela i zacjeljivanju nasilja. Zdravstveni model shvaćen kao univerzalno pravo a ne kao biznis, koji garantira besplatan pristup lijeku za COVID-19 cijelom čovječanstvu, nakon što bude pronađen.
- Nove normalnosti koja ponovo otkriva vrijednost raznolikih sjećanja, intersubjektivnosti i singularnosti; koja prepoznaje raznolikost kao inherentu ljudsku karakteristiku i eliminira sve forme dominacije i diskriminacije.
- Nove normalnosti koja nam dopušta da se ujedinimo u svojim različitostima, u kojoj naši identiteti, eroticizmi i radosti nisu kažnjavani: u kojoj rodna ili seksualna orijentacija nije razlog provođenja nasija; bez trgovanja ljudima, bez femicida; u kojoj subjekti odlučuju o svojim tijelima i željama, briga ne pada samo ženama a politički i transformativni potencijali roditeljstva su uzeti u obzir.
- Nove normalnosti koja potiče umjetnost i kulturu, shvaćene kao scene stvaranja i eksperimentiranja koja vindicate i obnavljaju naše načine spoznaje, življenja i dijeljenja svijeta.
- Nove normalnosti koja promovira nenasilnu akcijj koja ptetpostavlja izgradnju mira kao obuhvatan i participatoran proces i pojavu konflikata kao priliku za razvoj kultura Mira modela suživota sinergijske pozornosti prema potrebama.
Jer je nova normalnost moguća i potrebna, a gradimo je zajedno tabajući u hodu novi put. Ništa u istoriji nije napisano dok se ne napiše.