Ja sam divlja i neukrotiva stvar.
Ja sam pčela sa smrtonosnim žaokom. – Dr. Frank N. Furter
Liberali su prisvojili pojam “queer”. Asimilacionisti insistiraju na tome da uguraju slovo Q u svoje LGBT_+ slogane i transparente. Sam “pokret” – ako se zalaganje za kratkovidno zakonodavstvo i korporativno brendiranje duginim bojama uopće može nazvati “pokretom” – od kojeg smo se željeli udaljiti i koji smo namjeravali kritizirati, sada je gotovo potpuno potkopao queer subverziju i usisao terminologiju queer otpora u svoju napuhanu paradu duginih zastava i policajaca.
Naš pokret pokrenuli su ACT UP, Queer Nation i pamflet Queers: Read This, a dodatno su ga oblikovale parade Gay Shame, ružičasto-crni blokovi Bash Back!, “queer negativnost” djela No Future i časopisa Bædan, plesne zabave-neredi Queers Fucking Queers, eseji koje je objavljivala Mary Nardini Gang te, u novije vrijeme, jedna “orgija vandalizma” u San Franciscu. Pozivanje na ove stubove queer pobune ne treba shvatiti kao pokušaj obožavanja bilo koga ko je u njima učestvovao niti kao tvrdnju da se slažemo sa svime što je svako od njih rekao, nego kao uspostavljanje jedne historije i putanje.
Od samog nastanka pokreta, “queer” je uvijek označavao odbacivanje i protivljenje ne samo strejt društvu nego i svim načinima na koje su cisheteroseksualne norme prihvaćene unutar LGBT+ scene.
Borit ćemo se i protiv heteroseksizma i protiv asimilacionističkog gay mainstreama.
- Bash Back! DC, u letku kojim se grupa predstavila
Postoji nekoliko načina na koje se liberalizam uvukao u queer otpor, nastojeći subverzivne ideje zamijeniti progresivnim.
Danas je, koliko i ikada, queer nasilje potrebno da bi se okončalo queerfobno nasilje kojem smo svakodnevno izloženi, ali gay ljudi ne prestaju tvrditi da “nasilje nije odgovor” i veličati vrline civilnog demokratskog društva, kao da upravo civilizacija i demokratija nisu ono što nas je dovelo dovde. Danas nam je, više nego ikada, potreban queer nihilizam kako bismo rastavili identitetske okvire koji nam se neprestano nameću, ali i dalje slušamo da su “svi rodovi validni”, često od ljudi koji sebe i svoje platforme ironično označavaju kao “queer”.
Krajnje je vrijeme za džihad u stilu Judith Butler
Republikanski komentatori zahtijevaju da trans identitet ponovo bude psihijatrijski označen kao mentalna bolest. U izvjesnoj mjeri – slažemo se! Bolest se zove rod, a niko ne pokazuje njene simptome snažnije od cisica koje maštaju o institucionaliziranju trans osoba.
Neki od tih istih konzervativaca insistiraju na tome da ljekari djeci ispiraju mozak kako bi postala trans. Mi odgovaramo: nisu u pitanju samo djeca! Oni i odraslima ispiraju mozak svojom rodnom ideologijom! To smo i sami doživjeli s ljekarima, terapeutima i psihijatrima koji jednostavno nisu prihvatali “ne” kao odgovor na pitanje identificiramo li se kao muškarci ili žene. Mnogi ljudi ne mogu dobiti hormonsku terapiju ili operativni zahvat – uskraćuje im se autonomija nad vlastitim tijelima – ako se ne povinuju transrodnoj ideologiji. Da, ljekari ljudima ispiraju mozak kako bi postali trans. Ali vjerovatno ne cis ljudima. Oni samo žele da se queeri odreknu rodnog nihilizma u korist tradicionalnijeg trans identiteta. Liberali nam pokušavaju isprati mozak kako bismo postali konzervativniji.
Iako bi se ovo trebalo podrazumijevati, ne očekujemo da bilo ko od naših protivnika ko se domogao ove tirade posjeduje analitičke sposobnosti potrebne da razumije njene nijanse, pa ćemo nevoljko pojasniti: bilo kakvo stvarno slaganje s reakcionarima podrazumijevalo bi prihvatanje temelja na kojima počivaju njihovi stavovi – roda i ideje “mentalnog zdravlja” koju promovira DSM – kao i podršku institucijama na koje se pozivaju – mentalnozdravstvenom industrijskom kompleksu – a svemu tome se bezrezervno protivimo. Ni u čemu se ne slažemo s fašistima. Oni samo imaju običaj naslijepo i natraške nabasati na stavove koji bi se gotovo mogli smatrati tehnički tačnim kada bi se lišili cjelokupnog konteksta i dubljeg značenja.
Čak i naša vlastita tvrdnja – da su rodno određeni ljudi, kao cjelina, mentalno bolesni – nosi rizik podržavanja okvira mentalnog zdravlja koji je uspostavio kapitalizam, dijelom kako bi marginalizirao i medikalizirao queere. Možda je CrimethInc. upravo na to mislio kada je govorio o aporiji? Ko zna.
Naravno, retorika koja trans identitet prikazuje kao mentalnu bolest zapravo je napad na sve rodno nekonformne ljude i mogla bi proizvesti širok raspon posljedica. Počela bi, naravno, ukidanjem pristupa hormonskoj nadomjesnoj terapiji i operativnim zahvatima na tijelu, nastavila se medikamentiranjem djece i ispiranjem njihovih mozgova kako bi prihvatila cis identitet, a zatim bi potencijalno dovela do stvari poput zatvaranja putem prisilnog smještaja u psihijatrijske ustanove, uz obrazloženje da osoba koja želi operativno izmijeniti genitalije predstavlja opasnost za samu sebe, ili čak opasnost za druge ako, naprimjer, trans osobe ujedno budu proglašene teroristima…
Što se nas tiče, svaki je rod travestija
“Slažemo se” da je transrodnost smiješna, ali ništa više nego cisrodnost. Trans osobe su barem imale dovoljno samosvijesti da dovedu u pitanje etiketu koja im je dodijeljena i dovoljno hrabrosti da joj prkose uprkos neprijateljskom svijetu koji im zbog toga svakodnevno prijeti smrću.
Postoji raširena pretpostavka da svi mi koji nismo cisrodni dijelimo iste ili slične stavove o rodu. Ništa ne može biti dalje od istine. Ako “trans” definiramo kao “identificiranje s rodom drugačijim od onoga koji je osobi dodijeljen pri rođenju”, između trans i queer pozicije postoji inherentna i sveprožimajuća tačka sukoba.
Queer razumijemo kao zamagljivanje seksualnih i rodnih identiteta. Queer je odbijanje fiksnih identiteta. To je rat protiv svakog identiteta.
- Bash Back!, u uvodu publikacije Queer Ultraviolence
Trans muškarac dolazi na Povorku ponosa i s gađenjem ugleda učesnike koji nose transparente s citatom RuPaula: “Rađamo se nagi, a sve ostalo je travestija!” Trans muškarac se suprotstavlja, kako ih naziva, bezobzirnim slavljenicima i optužuje ih da je njihova retorika neosjetljiva prema trans zajednici te da umanjuje njena iskustva i borbu. Ljudi s transparentima odgovaraju pitanjem: šta je rod ako nije izvedba? Za trans muškarca rod je dublji, suštinski dio nečijeg jastva i proživljenog iskustva. Tretira ga kao nešto sveto, upravo ono što su ovi učesnici namjeravali oskrnaviti. Rodni nihilisti bivaju optuženi za transfobiju, trans muškarac za rodni esencijalizam, a zatim pokušava zgrabiti transparente i rastrgati ih napola. Lete šake, neko biva ugrizen i svi učesnici bivaju optuženi za netrpeljivost.
Liberalni Saveznik™ vidi ovaj sukob i umiješa se tvrdnjom da je naša moralna obaveza poštovati sve identitete. Queer vidi metež i insistira na tome da je, ne, u ovom slučaju – i možda samo u ovom slučaju – RuPaul u osnovi u pravu: naš je zadatak potkopati sve identitete, zajedno s društveno-političkom mašinerijom koja ih proizvodi.
Ovo nije hipotetični izmišljeni scenarij, nego stvarni sukob kojem smo nekoliko puta svjedočili i u kojem smo učestvovali. Jedna naročito razjarena trans žena jednom me pokušala dati ubiti zato što sam rekao da je rod izmišljotina. Nastavit ću to govoriti.
U knjizi koja kritizira queer analizu trans autorica Julia Serano piše: “Ako mi još jedna osoba kaže da je ‘sav rod izvedba’, mislim da ću je zadaviti.” Zatim insistira na tome da je takve tvrdnje lako iznositi kada osoba, naprimjer, nije suočena s prijetnjom da će biti poslana u muški zatvor uprkos tome što zauzima mjesto na ženstvenoj strani rodnog spektra. Odgovaramo pitanjem: u kakvom je svijetu Julia živjela, svijetu u kojem rodno queer osobe ne prolaze kroz hormonsku terapiju i iste operativne zahvate kao trans osobe? U kakvom su svijetu queeri sigurni od seksualnog nasilja? Kada je ciseksizam ikada poštedio zagovornike ukidanja roda?
Jedan neonacista jednom me pokušao izbosti zbog mog “rodnog izražavanja”. Nakon što sam mu razbio lice, morao sam bježati od policajaca koji su odgovorili na pozive posmatrača. Drugi put je moja rodna devijantnost privukla pažnju grupe od sedam ili osam strejtaša naoružanih bejzbolskim palicama. Srećom, tada sam imao biber-sprej. Nisu me mogli naročito dobro pretući dok su bili slijepi i gušili se. Na nesreću, još je jedan posmatrač pozvao policiju i ponovo sam morao nestati. Mogao bih ispričati još priča, a drugi su prošli mnogo gore od mene, ali oni s najpotresnijim pričama, tragično, više nisu ovdje da ih ispričaju. Svoje priče mogu ispričati jedino zato što sam, kada se sve uzme u obzir, imao prilično sreće. Poenta je da queeri nisu sigurni od nasilja s kojim se trans osobe suočavaju.
S jedne nas strane napadaju transfobi zato što smo “trans”, a zatim nas s druge strane trans osobe napadaju zato što smo “transfobni”.
Kritike ljudi čiji je svjetonazor suprotan vašem lako je odbaciti ako jednostavno zamislite da oni nisu prošli ono što ste vi prošli i da, prema tome, nemaju ništa važno doprinijeti raspravi. Ali to nije stvarnost.
Mnogi će reći – i već su rekli – zar queeri i trans osobe nemaju više zajedničkog u pogledu svojih borbi i ciljeva nego što imaju razloga za međusobni sukob? Tim ljudima odgovaramo: i mi smo to mislili! Možda biste to trebali reći trans osobama koje nas nastavljaju optuživati za transfobiju i pokušavaju nas ušutkati i isključiti iz “progresivnih” prostora svaki put kada kritiziramo rod. A onoj šačici trans govnara-liberala koji besmisleno optužuju queere da su prihvatili rodno nihilistički stav kao izgovor za prepuštanje tajnoj sklonosti ka transfobiji poručujemo: prestanite biti toliko opsjednuti sobom. Vaši rodovi nama nisu ništa uvredljiviji niti apsurdniji od rodova Andrewa Tatea, J. K. Rowling, Lierre Keith[1] i Jeffreeja Stara. Ali naš odgovor na njihovu rodnu retoriku obično dolazi u obliku cigle ili bejzbolske palice.
Naravno, mnogo ljudi riječ “trans” koristi u širem značenju, kao “sve što nije cis”, što očigledno uključuje i queere. Ali “trans”, kada se zamišlja kao alternativni identitet unutar rodnog okvira koji sve nas ugnjetava – onoga što je Monique Wittig nazivala “mitom”[2] – a naročito kada su te trans osobe spremne boriti se u odbranu te tlačiteljske strukture, mora biti prepoznat kao reakcionarna sastavnica statusa quo. Trans predstavlja progresivnu reformu roda, dok queer predstavlja anarhični rodni nihilizam.
Postoje dva queer roda: stvaralačko ništa[3] i razarajuće ništa[4]
Nasuprot sigurnim tumačenjima koja nude akademija i njeni teoretičari, upuštamo se u razradu queer negativnosti koja ne znači ništa manje od uništenja civiliziranog svijeta.
- Bædan
Trumpov FBI uspostavio je novi rječnik za rodno devijantne teroriste: NVE, odnosno nihilističke nasilne ekstremiste – “pojedince koji se upuštaju u kriminalno djelovanje u Sjedinjenim Američkim Državama i inostranstvu radi ostvarivanja političkih, društvenih ili religijskih ciljeva koji prvenstveno proizlaze iz mržnje prema društvu u cjelini i želje da izazovu njegov slom sijanjem neselektivnog haosa, razaranja i društvene nestabilnosti”. Time se još jednom pokazuje da nas fašisti, koji nas namjeravaju iskorijeniti, razumiju bolje od liberala koji nas namjeravaju asimilirati. Ipak, neprestano nazivajući ljude na koje se ovo odnosi trans osobama, pokazuju da su trans osobe poistovjetili s queerima.
Mnogi optužuju queere za propadanje ovog društva – mi se time ponosimo. Neki vjeruju da namjeravamo rastrgati ovu civilizaciju i njeno moralno tkivo – ne bi mogli biti više u pravu. Često nas opisuju kao izopačene, dekadentne i odvratne – ali, oh, još nisu ništa vidjeli.
- Mary Nardini Gang
Nesumnjivo postoje srodne duše koje se identificiraju kao trans i koje se također savršeno uklapaju u FBI-jevu definiciju NVE-a. Riječi mogu biti nezgodne, a identitete poput “trans” koristi širok raspon ljudi. Ali definicija NVE-a gotovo doslovno odgovara načinu na koji queeri već decenijama definiraju sebe i svoju pobunu. Očigledno se nećemo pretvarati da smo iznenađeni što nas nazivaju teroristima i optužuju da želimo uništiti društvo kada sami tvrdimo da smo teroristi koji žele uništiti društvo. Ali, po istoj logici, ni oni se ne mogu razumno pretvarati da ih iznenađuje što želimo uništiti društvo izgrađeno da nas ugnjetava i ubija.
Kasna je 2025. godina. U posljednjih nekoliko mjeseci u SAD-u su nauka i zdravstvena zaštita izbačene iz kolosijeka, trans zatvorenici premješteni su u zatvore povezane s rodovima koji su im dodijeljeni pri rođenju, ured organizacije LA Pride bio je vandaliziran, Daquane “Dream” Johnson ubijen je u Washingtonu zato što je bio trans, četiri osobe uhapšene su i optužene za krivična djela na Floridi jer su duginim bojama krede crtale po pješačkom prijelazu, a nedavno je Amtrakovo osiguranje počelo hapsiti stotine ljudi u svojoj “akciji protiv cruisinga”. Čak su i senatori iz New Yorka to osudili kao “taktike iz vremena Stonewalla”, dok je najmanje dvadeset uhapšenih predato imigracijskoj službi ICE radi deportacije, što jasno osvjetljava isprepletenost queer i antirasističke borbe.
Proširimo li pogled na ostatak svijeta, Ciara Watkin nedavno je u Ujedinjenom Kraljevstvu zatvorena zbog “seksualnog napada”, odnosno zato što je seksualnom partneru navodno “lagala o svom biološkom spolu”. To je upravo ona vrsta presude na koju su britanski queeri upozoravali kada su tamošnji sudovi početkom iste godine redefinirali tjelesni spol tako da se pravno odnosi na spol dodijeljen pri rođenju. U Gani raste broj napada na queere, paralelno s pooštravanjem zatvorskih kazni za ljude koji nisu heteroseksualni. Svaki neheteroseksualni čin tamo sada može dovesti do zatvorske kazne od tri godine, dok proizvodnja ili distribucija materijala za koje se smatra da “promoviraju homoseksualnost” može nekoga odvesti u zatvor na deset godina. Svaki identitet ili ponašanje koje nije cisheteroseksualno i dalje nosi smrtnu kaznu u mnogim dijelovima Bliskog istoka i nekim afričkim državama, dok se drugdje kažnjava zatvorom – koji je za mnoge queere samo smrtna kazna pod drugim imenom.
Gay ljudi nam govore da nasilje rađa nasilje i da će ono samo dovesti do toga da nas konzervativci sve proglase teroristima i krenu za nama – a upravo je to ono što već rade!
“Queer” je oduvijek značilo terorist. Queeri su seksualni i rodni devijanti koji, kada se nađu pred izborom između toga da legnu i umru ili da uzvrate borbu, biraju borbu. Znamo jednako dobro kao bilo ko drugi da bismo i dalje mogli umrijeti. Neki od najboljih među nama već su umrli. Ali ako budemo imali sreće, možemo sa sobom povesti i neke od tih samozadovoljnih gadova.
Razvijajte vlastitu legitimnu neobičnost
Prvo izdanje DSM-a klasificiralo je “seksualnu devijaciju” – izričito uključujući “patološko ponašanje poput homoseksualnosti, transvestizma…” – pod naslovom “sociopatski poremećaj ličnosti”. Iako je taj konkretni unos uklonjen iz novijih izdanja, medikalizacija queer postojanja nastavlja se nepromijenjena pod drugim imenima, poput antisocijalnog poremećaja ličnosti i opozicijsko-prkosnog poremećaja. Sve što određuje queer poziciju – odbacivanje društvenih normi, seksualna afirmativnost, prkošenje autoritetu i spremnost da se uzvrati neprijateljskom svijetu – upravo su osobine radi čijeg je napadanja izmišljen pojam “mentalne bolesti”.
DSM-I jasno je iskazao ovu namjeru kada je naveo: “Procjena da je određeno ponašanje abnormalno i da zahtijeva kliničku pažnju zavisi od kulturnih normi.” Psihijatrija je prvenstveno uspostavljena radi održavanja kulturnih normi. Razlog zbog kojeg su “trans” i “homo” uklonjeni iz DSM-a jeste to što su prestali predstavljati prijetnju društvu. To je najporaznija stvar koja bi se mogla reći o pokretu.
Zato bismo se, umjesto napadanja konzervativaca zbog njihove homofobije i transfobije – što oni, naravno, jesu – radije usredsredili, barem zasad, na prozivanje LGBT+ zajednice zbog njenog apologetskog odnosa prema društvu. Postanite antisocijalni. Budite opozicijski nastrojeni i prkosni. “Budi gay, čini zločin” bio je simpatičan slogan, ali vrijeme je da prestanemo biti gay i počnemo biti queer.
“Queer” je glagol koji znači “potkopavati”
Queer nije tek još jedan identitet koji se može dodati popisu urednih društvenih kategorija, niti kvantitativni zbir naših identiteta. To je kvalitativna pozicija protivljenja predstavama stabilnosti – identitet koji problematizira upravljive granice identiteta.
- Mary Nardini Gang
Ne želimo da trans osobe budu zatvarane u zatvore koji odgovaraju njihovim identitetima. Želimo sravniti svaki zatvor sa zemljom – nakon što unutra zaključamo policajce, naravno! Ne želimo ni prihvatanje unutar sistema koji presuđuje ko se smatra “zdravim razumom”, a ko nesposobnim, i na osnovu toga određuje koja zakonska prava pripadaju svakoj osobi. Želimo napokon upotrijebiti DSM za nešto korisno: kao potpalu kada njihove ludnice predamo plamenu!
“Queer” ne znači “pikantno gay” niti predstavlja sveobuhvatnu oznaku za LGBT+ identitete. To je odbacivanje identiteta i pobuna protiv ideologija i infrastruktura koje fizičke i mentalne osobine okivaju u proizvoljne kategorijske kutije. Prepoznajemo sam rod kao proizvod seksizma i borimo se za budućnost u kojoj niko neće morati izabrati jednu od dvije – ili čak tri – nejasne i bezoblične oznake kojima će se definirati na državnom identifikacijskom dokumentu. Za budućnost u kojoj nauku i medicinu neće ograničavati neodređeni izrazi poput muškarac i žena, žensko i muško i drugi, koji ne uzimaju u obzir složenost i raznolikost tijela. Za svijet u kojem nikome neće biti propisivano kako se mora odijevati ili ponašati, koje dijelove tijela mora ili ne smije imati te kakav je način života, estetika, skup karakternih osobina i izbor ljubavnika za tu osobu prihvatljiv na osnovu genitalija s kojima je rođena.
Svaku sastavnicu našeg modernog svijeta oblikovale su religije koje nas osuđuju na smrt zbog naših želja i odbijanja da se povinujemo životima koje njihovi bogovi smatraju prikladnim za nas, a bezbrojni gay, biseksualni i trans ljudi i dalje brane društvo koje nas mrzi. Toliko vremena troše pokušavajući dokazati vlastima da je njihova propaganda pogrešna da nikada ne razmotre mogućnost da bi im bilo bolje dokazati da su vlasti u pravu!
Tradicionalna queer zastava ružičasta je i crna, ali to je suvišno. Crna zastava već je sama po sebi queer. Negacija koju predstavlja crna zastava upravo je ono što definira queer projekt, a svaka anarhistička, nihilistička ili egoistička filozofija koja nije suštinski queer jednostavno nije logički dosljedna. Anarhisti odbijaju dopustiti bilo kojem vladaru – tjelesnom ili apstraktnom – da oblikuje njihove živote. To mora obuhvatiti i rodne uloge i društvene norme. Nihilisti žele negirati svaku konvenciju i potkopati sve oblike ugnjetavanja. Ako se njihova analiza zaustavlja pred željom i identitetom, onda jednostavno nisu dovoljno nihilistični. A svi egoisti znaju da je rod utvara.
Feuerbach postavlja pitanje: “Jesi li i više od muškarca?” Čovjek zaista mora otpisati cjelokupnu mušku poziciju.
- Max Stirner
Queeri su nihilisti. Mi smo nasilni. Sve ono što branitelji društva ne bi smatrali “ekstremističkim” nije dovoljno ekstremno da bi se moglo nazvati queerom.
Preziremo kapitalizam, religiju i društvo koje su stvorili. Reakcionari su u pravu kada govore o nama. Ali pokušavaju prikazati svakoga ko nije jedan od njih kao nekoga od nas. Ako ovo čitate, a niste queer, vrijeme je da to promijenite. Odbacite svoj rod ili rodove, svoj moral, svoje inhibicije i sve ostalo što ograničava vaše beskrajne mogućnosti i počnite uzvraćati. Nacisti će vam ionako prišiti etiketu queera. U ovom trenutku nemate šta izgubiti osim nevinosti.
Ovaj nam je svijet uskratio mogućnost sigurnosti. Zato ne budite sigurni. Budite opasni.
Kada malo bolje razmislimo, ovaj tekst preimenovat ćemo u:
Manifest Stranke nihilističkih nasilnih ekstremista
Srdačno – ne – pohotno vam želimo dobrodošlicu u NVEP. Ovo su naše tačke jedinstva:
Seks je kul.
Izbor da se ne prakticira seks također je kul. Oba izbora jednako su kul pod uvjetom da su donesena slobodno, bez prinude ili prisile.
Nijedna ideologija koja pokušava izazvati stid zbog seksa ili seksualne želje nije kul.
Moji sentimentalniji saborci obavještavaju me da su ljubav i romantika također kul. Zamislite da su prethodne tačke ponovljene, samo što je seks zamijenjen ljubavlju.
Borimo se – svim sredstvima koja su nam dostupna – za tjelesnu autonomiju, seksualnu slobodu i uništenje svih sistema, ideologija i ljudi koji pokušavaju ograničiti naše samoizražavanje ili nas kazniti zbog kršenja njihovih uskogrudnih pravila.
Nemamo članarine ni hijerarhijsku strukturu. Ako se slažete s našim tačkama jedinstva, već ste unutra i jedva čekamo vidjeti kakva ćete sranja napraviti.
Ako se ne slažete, imate vremena promijeniti mišljenje dok vas ne stignemo.
Budite queer. Činite terorizam.
Postanite ništa i učinite bilo šta.
[1] TERF osobe poput Lierre Keith pokušale su prisvojiti pojam “zagovornik ukidanja roda”. To je besmisleno. Ciseksisti poput Keith ne razumiju da je spol – koji se ponekad naziva “fizičkim rodom” – samo rod primijenjen na tjelesne osobine. Ukidanje roda zahtijeva ukidanje spola.
[2] Monique Wittig u svojim se djelima neprestano pozivala na ono što je nazivala “mitom”: ideju da između muškaraca i žena postoje suštinske razlike.
[3] “Ja nisam ništa u smislu praznine, nego sam stvaralačko ništa, ništa iz kojeg ja, kao stvaralac, stvaram sve.” – Max Stirner
[4] “Za pobunu bez predmeta ili mjere. Prema razarajućem ništa.” – CrimethInc.







