U vremenu kada reakcionarne sile nude mračnu i distopijsku viziju svijeta, ovaj manifest predlaže drugačiju agenciju – onu koja polazi od ženskog principa kao početne tačke za zamišljanje zajedničke budućnosti. Nova geološka era, nazvana Ginecen, ne označava „ženski svijet“ koji isključuje muškost, već svijet koji je usmjerava prema humanističkim i animističkim ciljevima, umjesto prema represivnim, nasilnim i kolonijalnim poduhvatima. “Manifest za Ginecen – Skica za novu geološku eru” nastao je 2015. godine, a koautorice su umjetnica Alexandra Pirici i kustosica Raluca Voinea. Tekst, koji se ubrzo počeo širiti internetom i umjetničkim publikacijama, preveden je na njemački, švedski, rumunski, mađarski, španski, finski i norveški jezik. Objavljen je u knjizi dea ex machina (Merve Verlag, Berlin, 2015) i predstavljen u nizu međunarodnih izložbi i diskurzivnih programa, među kojima su Enjoy Your Struggles (Budimpešta, 2016) i New Solidarities (Helsinki, 2016). Alexandra Pirici (Bukurešt, 1982) djeluje na granici koreografije, vizualne umjetnosti i muzike, dok Raluca Voinea, kustosica i teoretičarka umjetnosti, vodi prostor tranzit.ro u Bukureštu, a bila je i kustosica rumunskog paviljona na Venecijanskom bijenalu 2013. godine. Zajedno, autorice ovim manifestom pozivaju na zamišljanje novog svijeta – civilizacije nježnosti, brige i zajedničkog opstanka.
U ovom trenutku vjerujemo da je potrebna radikalna promjena u politici i svjetskom socioekonomskom sistemu kako bismo postigli novu ravnotežu ekologije, a ta promjena treba započeti promjenom samih aktera: tražimo da se glavna agencija prebaci na ženski princip – koji ne razumijemo kao isključivanje muškosti, već kao referencu na historiju uključivanja i mobilizacije na drugačiji način od tradicionalne patrijarhalne mobilizacije za nasilje: naglasak je na komplementarnosti umjesto antagonizmu, na mirnim rješenjima umjesto militarizmu, na naporima usmjerenim ka konstrukciji, brizi i emancipatorskom istraživanju umjesto na destrukciji.
Deklariramo imperativnu nužnost početka nove geološke ere, prije nego što antropocen bude i službeno priznat na toj skali (moguće je da će do tog trenutka biti prekasno). Umjesto nastavka razmatranja vlastitog uništenja, doprinoseći mu ili izražavajući beznađe pred njim, trebali bismo barem pokušati drugačiji pristup, a taj pristup mora isključiti patrijarhat u svim njegovim oblicima i institucionaliziranim formama nasilja: dominaciju, eksploataciju, ropstvo, kolonijalizam, profit, isključivanje, monarhiju, oligarhiju, mafiju i vjerske ratove.
Ova nova geološka era može se smatrati Ginecenskom. Razumijevanje ovog pojma ne znači zamišljanje „ženskog svijeta” koji isključuje muškost, već svijeta koji je mobiliziran prema humanističkim i animističkim ciljevima, umjesto ka represivnim, nasilnim i kolonijalnim poduhvatima. Ženski princip vidimo ne kao rod, nego kao uslov, ne „prirodan”, nego kulturni uslov. On je prva faza prema transgresivnom humanizmu, a Ginecen prvi globalni i istovremeni prijenos ženskog otiska na fizičke i političke slojeve (duboko povezane, kao što su i danas) Zemlje.
Štaviše, pokušavajući zamisliti buduću ekologiju za čitav planetarni sklop, a ne samo za budućnost ljudske vrste, podržavamo ideju da nijedan poželjan način postojanja, povezan ili integriran u prirodu-kulturu, sačinjen od jednako važnih organskih i neorganskih oblika života (uključujući animističku perspektivu), ne može biti odvojen od borbe subjekta ljudske vrste za prevazilaženje ugnjetavanja po osnovu spola, rase i klase unutar same vrste. Budući da ne možemo govoriti o „čovjeku“, ljudskoj vrsti, kao o jedinstvu, moramo podržati te borbe kao povezane i voditi ih istodobno; moramo zamisliti i stalno preispitivati njihove povezanosti, sličnosti i proturječja.
Preliminarni principi:
- Žensko tijelo mora prestati funkcionirati kao bojište. Brutalna stvarnost ženskog stanja uopće je njegova intrinzična fizička ranjivost. Ma kakva „meka moć“, ona se ne može podržati kao tvrda moć, kao što je to uobičajeno. Podržavamo osnaživanje žena koje se temelji na željenoj promjeni paradigme, gdje se slabost shvaća i poštuje kao vrijedan uvjet sam po sebi, a istodobno na mogućnosti – prihvaćenoj i detabuiziranoj – tehnoloških transformacija ljudskog tijela ka hibridnim formama poput kiborga. Borimo se protiv normiranog tijela i ideologija koje marginaliziraju „nepotpunosti“ ili „odstupanja od“ tog normativa. Podržavamo očuvanje razlika kao izbora, ali bez obaveze različitosti – feminizam kao borbu za stvarnu slobodu izbora. Vjerujemo u mogućnost beskonačnog širenja i pomjeranja tjelesnih konfiguracija i svijesti. Budući da naši fizički i hemijski limiti određuju i naše percepcije i doživljavanje svijeta, prihvaćamo transhumanizam ili prošireni humanizam kao moguće rješenje izazova pripadanja ljudskoj vrsti.
- Samo radikalna ljevica može se suprotstaviti rastućoj radikalnoj desnici i povratiti teritorij koji prepuštamo snagama reakcije. Samo snažna vjera – s univerzalnim ambicijama – u jednakost rasa i spolova, u jednaka prava za žene, LGBT osobe, siromašne i obespravljene, u pregovaranje o pravima životinja i pravima neživih entiteta – sve to zajedno povezano – može se oduprijeti ekspanzivnoj politici isključivanja, kapitalističkoj eksploataciji, vjerskom fundamentalizmu, rasizmu, seksizmu i brutalnom antropocentrizmu.
- Radikalna ljevica mora se suprotstaviti fizičkom nasilju zajedno s ekonomskim i simboličkim nasiljem. Poslovi u industriji oružja ili trgovini hrane nekoliko porodica, dok uništavaju hiljade drugih. Porodično nasilje ne ovisi o bogatstvu ni obrazovanju. Lov iz zadovoljstva ili uništavanje prirodnih i kulturnih spomenika čovječanstva nisu pitanje klase. Nova, doista radikalna ljevica mora se zato izgraditi na drugačijoj revoluciji – onoj koja nas vodi izvan tradicionalnih klasnih antagonizama i može se suočiti s neo-plemenskom stvarnošću današnjice, u kojoj nasilje rađa nasilje, pravda postaje oruđe osvete, a kritika moći – nemoćna. Dok je svjetski mir bio cilj mnogih država, pokušavan kroz različite međunarodne sporazume, uvijek je završavao u još većem naoružavanju, a posljednjih godina degenerirao je u opsesiju sigurnošću, sprovedenu kroz militarizaciju policijskih snaga i nadzor svakog aspekta postojanja. Svaka buduća pravda u održivom društvu mora se zamisliti i provoditi u području izvan osvete, uskraćivanja prava i brutalnosti.
- Smatramo da je analiza kapitalizma i njegovih katastrofalnih posljedica dovršena – vrijeme je da krenemo dalje. Svaka energija potrošena na „otkrivanje“ novih nijansi tog sistema izgubljena je energija za stvaranje bolje sadašnjosti i budućnosti. Moramo uštedjeti snagu i ujediniti je u izgradnji te budućnosti sada. „Imamo važnije stvari za raditi nego pokušavati da vas uvjerimo da promijenite stav. Promijenit ćete ga kad budete morali, jer vi trebate nas više nego što mi trebamo vas…“ (Shulamith Firestone). Kapitalizam se ne može izdvojiti iz rasprave o konzervativnim politikama, jer smo shvatili da neoliberalizam nije istinski liberalan, već paradoksalna mješavina zagovaranja ekonomske „slobode“ i rasističkih, seksističkih i konzervativnih vrijednosti nuklearne porodice/dinastije. To nije vanjski, zlonamjerni entitet, već splet historijskih uvjeta i praksi koje, umjesto da ih internaliziramo, moramo naučiti nadvladati.
- Da bismo ostvarili doista pluralno društvo, podržavamo univerzalizam osnovnih ljudskih prava kao zajedničku osnovu za širu među-vrstnu i među-objektnu politiku uključivanja i stvarnog poštovanja različitosti. Zemlja više nije velika, neuhvatljiva planeta, već zajednička dnevna soba (koja se još i sužava) u kojoj moramo koegzistirati, pregovarajući i pomirujući poglede i prakse, uz priznanje da to možemo činiti jedino kroz uzajamni proces i prema ne-negocijabilnom cilju jednakosti spolova, rasa, klasa i seksualnih orijentacija – bez drugorazrednih građana. Instrumentalizacija i dvostruki standardi koncepta „slobode“ ne znače da ga treba napustiti, već da se za njega moramo stalno boriti.
- Prirodni resursi su zajedničko dobro. Svatko mora imati jednak pristup njima. Ekonomska jednakost treba biti temelj društva, i zato snažno podržavamo univerzalni osnovni dohodak. Jednak i slobodan pristup zdravstvu, smještaju, obrazovanju i kulturi mora biti zagarantiran svima, u svakom trenutku života. Zajednice se trebaju samoupravljati u interesu svih svojih članova. Svi bi trebali imati pravo slobodnog kretanja – u duhu univerzalnog građanstva.
- Pluralizam je moguć jedino unutar univerzalnog, sekularnog okvira koji dopušta relativizaciju vjerovanja. Možemo poštovati samo religiju koja je, u svojim većinskim praksama i interpretacijama, kompatibilna s pravom na sekularno obrazovanje, jednakim pravima žena, LGBT osoba i nevjernika, te politikom slobode umjesto politike podčinjavanja i zabrane – osim u zaštiti osnovnih ljudskih prava. Religiju možemo poštovati samo ako se temelji na slobodi eksperimentiranja i promatranja, a ne na setu pravila i kazni koje propisuje patrijarhalna vlast u mimikriji monarhije ili diktature.
- Takođe verujemo da emancipatorna upotreba održive tehnologije mora igrati važnu ulogu u bilo kojoj budućoj ekologiji, uključujući zaštitu i očuvanje “prirode”, kao i potrebnu promenu u našem odnosu prema prirodi i njenom isključivom shvatanju kao resursa za beskonačnu potrošnju. Naša sposobnost pregovaranja između ova dva biće od presudne važnosti za izgradnju buduće ekologije. Razvoj tehnologije mora se nastaviti u skladu sa poštovanjem prema prirodi i njenim granicama i ne sme se podrediti privatnim interesima ili korporativnom profitu. Tehnologija je kulturno dobro i zajedno sa ostatkom kulture, mora biti javno, otvoreno i besplatno, stavljeno na korist emancipaciji čovečanstva dok ne uništava sve.
Provizorni zaključak
Proglašavamo da ljepota svijeta mora biti obogaćena novom ljepotom: ljepotom dobrote. Umjesto bijega u san o dalekoj mašinskoj budućnosti koja bi mogla nadvladati ograničenu perspektivu naše vrste, ili povratka u prošlost koju nije moguće ni poželjno oživjeti, vjerujemo da Ginecen može biti kapija ka istinskom, pluralističkom i proširenom humanizmu, onom koji je kompatibilan s mašinskim žudnjama i postojećim oblicima života, koji je neljudski u svojem raskidu s historijom čovječanstva koliko i ljudski u ostvarivanju naših sadašnjih mogućnosti.
Vjerujemo da se beskrajna potraga za smislom može barem nakratko ispuniti prepoznavanjem jednih drugih kao pojedinačnih trenutaka u kolektivnom, krhkom i subjektivnom vremenu, suočenih s beskonačnošću kozmičkog okruženja i povezanih zajedničkim zamišljanjem naših budućih ekstenzija. Upravo to zajedništvo, u svojoj najapstraktnijoj formi, treba biti sposobno stvoriti osjećaj jedinstva kroz naše naizgled nespojive historije, kao i potpuni raskid s historijom, nakon što ekstrahiramo njene najemancipatornije momente, koji nas mogu podići sa ‘Čovjeka’ koji je načinio antropocen, ka istinskom kolektivnom postojanju Ginecena.
Preveo Boris Filipić
Izvor: ro.tranzit.org