U svima umijećima i znanostima koje nisu o nekom dijelu, nego potpuno obuhvaćaju neki rod, zadaća je pojedinog [umijeća ili pojedine znanosti] razmotriti ono što je primjereno svakome pojedinom rodu, kao: kakvo vježbanje kakvomu tijelu koristi, te koje je [vježbanje] najbolje (jer onomu koje je po naravi najskladnije i najobdarenije nuždno odgovara najbolje vježbanje), a koje je opet jedno primjereno svima (i to je, naime, zadaća tjelovježbe); uz to, ako tkogod ne želi ni dostatno tjelesno stanje ni znanje potrebne za natjecanje, ipak je ništa manje dužnost uvježbavatelja dječaka i učitelja tjelovježbe¹ uzmoći razviti i tu sposobnost. Vidimo kako se slično zbiva u liječničkoj znanosti, brodogradnji, izradbi odjeće, i u svakom drugom umijeću.
Tako te je bjelodano kako je zadaća dotične znanosti razmotriti najbolji oblik državnog poretka, koji je on i kakav bi morao biti da najviše bude prema želji, ako nema nikakve izvanjske zapreke, te kakav oblik kojim [ljudima] odgovara (jer mnogima možda nije moguće dostići najbolji poredak, tako te dobar zakonodavac i istinski državnik ne smije smetnuti s uma ni naprosto najbolji poredak ni najbolji po danim okolnostima²); uz to, i ο onome trećem koji biva uz određenu pretpostavku (jer treba i onaj dani poredak uzmoći razmotriti, kako od početka nastaje, i kad nastane, kojim bi se načinom održao najduže vrijeme; kažem npr. ako se kojoj državi dogodi te se njome ne vlada ni onim najboljim poretkom, niti je ona opskrbljena potrebnim preduvjetima, niti je za [najbolji poredak] po danim okolnostima, nego za nekakav lošiji); a mimo svih tih stvari treba spoznati onaj [poredak] koji najviše odgovara svima državama, budući da glavnina onih koji su pisali ο državnim porecima, iako neke stvari skladno izriču, znaju zatajiti kad je posrijedi ono što je korisno.
Jer ne treba razmotriti samo najbolji poredak, nego i mogući, te slično i onaj lakše [ostvariv] i zajedničkiji svima. Sada pak neki traže samo najviši oblik, koji zahtijeva mnogo toga³, drugi opet zagovaraju [poredak] koji je više zajednički, pa odbacujući postojeći državni poredak, hvale npr. spartanski ili neki drugi.
Nu treba uvoditi takav ustroj koji bi [građani] iz postojećih uvjeta lako prihvatili i mogli obnoviti, zbog toga što nije manji napor popravljati državni poredak negoli ga izgrađivati ispočetka, kao i preučiti⁴ štogod negoli učiti ispočetka. Stoga, uza one stvari koje su rečene, državnik treba uzmoći i pomoći postojećim državnim porecima, kako je i prije rečeno⁵.
To je pak nemoguće onomu koji ne zna koliko je oblika državnog poretka. Sada mniju neki kako postoji jedna pučka vladavina i jedna vladavina nekolicine⁶. Nu to nije istinito. Tako te se ne smiju smetnuti s uma razlike u državnim porecima, koliko ih je, i kolikovrsno se spajaju; uz to, svojstvo je dotične razboritosti i poznavati najbolje zakone i koji su prikladni svakom pojedinom od državnih poredaka. Jer poradi državnih poredaka moraju se zakoni donositi i svi ih donose, a ne zasnivaju se državni poreci poradi zakona.
Naime, državama je državni poredak raspored [sustava] uprave, kojim se načinom raspodjeljuje, i što je vrhovništvo u državi, te što je svrha svake pojedine zajednice. Zakoni su dočim odvojeni od samih načela državnog poretka⁷; prema njima trebaju vladatelji vladati i štititi od njihovih prekršitelja. Tako te je bjelodano kako je nuždno poznavati razlike i odredbu svakog pojedinog poretka i poradi donošenja zakona; jer ne mogu isti zakoni koristiti svim vladavinama nekolicine ili svima pučkim vladavinama; postoji, naime, više od jedne pučke vladavine, a ni vladavina nekolicine nije samo jedna.
Budući smo u prijašnjem istraživanju⁸ ο državnim porecima podijelili ih na tri ispravna oblika državnog ustrojstva: kraljevina, vladavina najboljih i ustavna vladavina, te na tri njihove zastrane: samosilništvo od kraljevstva, vladavina malobrojnih od vladavine najboljih, pučka vladavina od ustavne vladavine – a ο vladavini najboljih i kraljevstvu već je govoreno⁹ – (jer razmotriti ο najboljem državnom poretku isto je što i govoriti ο tim nazivcima, jer svaki od njih nastoji zasnivati se prema kreposti uz potrebna sredstva), te uz to u čemu se razlikuju uzajamno vladavina najboljih i kraljevina, i kada treba [poredak] smatrati kraljevinom, određeno je prije¹⁰, preostaje sada raspraviti ο ustavnoj vladavini¹¹, koja se tako naziva zajedničkim imenom, i ο drugim državnim porecima: vladavini nekolicine, pučkoj vladavini i samosilništvu¹².
Jasno je, dakle, medu tim zastranama koja je najgora i koja je druga za njom. Jer mora biti zastrana prvog te najbožanskijeg i najgora. Kraljevina pak nuždno ili sämo ime ima, dok sama to nije, ili je takva zbog goleme izvrsnosti onoga tko kraljuje¹³. Tako te samosilništvo, budući je najgora vladavina, najdalje je ustavnome poretku; vladavina nekolicine na drugom je mjestu (jer vladavina najboljih veoma je daleko od takvog državnog poretka), dok je pučka vladavina najumjerenija¹⁴.
Već je jedan od prijašnjih¹⁵ razlučio tako, ali ne gledajući na to kao mi. On je, naime, sudio kako od svih poredaka što su valjani – kakva mu je i vladavine nekolicine i ostale – najgora je pučka vladavina, koja je opet od najgorih najbolja¹⁶. Mi pak u cijelosti kažemo da su tê izopačene, te da je jedna vladavina manjine bolja od druge, nije prikladno reći, nego da je manje loša.
Nu rasprave ο toj prosudbi ostavimo se zasada. Prvo nam valja razložiti¹⁷ kolike su razlike u državnih poredaka, ako je više oblika pučke vladavine i vladavine manjine; zatim¹⁸, koji je najzajedničkiji i najpoželjniji poredak nakon najboljeg državnog poretka, te ako bude kakav drugi poredak¹⁹ kao vladavina najboljih što je skladno ustrojen, pa ujedno pristaje većini država, koji je taj; a zatim od drugih [poredaka], koji da se kojima izabere (jer možda je jednima potrebnija pučka vladavina negoli vladavina manjine, drugima pak obrnuto); nakon tih stvari, kojim načinom onaj koji to želi treba postaviti takve poretke, mislim pojedine oblike pučke vladavine i vladavine manjine²⁰; i napokon²¹, pošto smo ukratko ο svima tima izložili potrebne napomene, trebat će pokušati i ustanoviti što je na propast a što je radi spasa državnih poredaka, i svih zajedno i svakog pojedinog, i zbog kojih to uzroka obično najčešće biva.
Tomu dakle što ima više državnih poredaka uzrok je to što svaka država ima brojem više dijelova. Prvo vidimo kako su sve države složene od domova²²; zatim pak kako su od toga mnoštva jedni nuždno imućni, drugi siromašni, treći opet srednji, a od imućnih i siromašnih jedni su oružani drugi neoružani.
A od puka jedni su vidimo težaci, drugi trgovci, treći rukotvorci. I među uglednicima postoje razlike i prema bogatstvu i veličini imutka, kao što je konjogojstvo (jer ono nije lako onima koji nisu bogati; te stoga u drevnim vremenima, one države kojima moć bijaše konjaništvo imale su vladavinu malobrojnih; služahu se konjaništvom protiv neprijatelja u susjedstvu, kao Eretrićani, Halkiđani, Magnećani na Meandru i mnogi drugi u Aziji).
Uz to, mimo tih razlika prema bogatstvu postoji i razlika prema rodu i prema kreposti, te ako postoji koji takav drugi dio države, spomenuto je u raspravi ο vladavini najboljih²³. Jer ondje razlučismo iz kolikih dijelova mora se sastojati svaka država. A od tih dijelova katkada svi sudjeluju u državnom poretku, katkada manje njih, katkada pak više.
Bjelodano je dakle kako mora biti više državnih poredaka, koji se oblikom međusobno razlikuju, jer se i njihovi dijelovi razlikuju oblikom medu sobom. Jer državni poredak je raspored vlasti, a sve se takve (službe) raspodjeljuju ili prema moći sudionika ili prema nekoj njihovoj zajedničkoj jednakosti, kažem na primjer među siromašnima ili imućnima ili prema čemu zajedničkom objema stranama. Nuždno je dakle da državnih poredaka bude toliko koliko je i rasporeda prema premašajima²⁴ i prema razlikama dijelova [države].
Najčešće se čini da postoje dva oblika, kao što se ο vjetrovima kaže kako su jedni sjeverni, drugi južni, dok su ostali tek njihove zastrane, tako su i samo dva državna poretka: pučka vladavina i vladavina nekolicine. Jer vladavinu najboljih postavljaju kao oblik vladavine manjine, kao da je nekakva vladavina nekolicine, a takozvanu ustavnu vladavinu kao pučku vladavinu, kao što je među vjetrovima zapadnjak oblik sjeverca, a istočnjak vrsta juga. Slično kažu da je i sa suglasjem²⁵, prema nekima; jer i tu postavljaju dva oblika, dorski i frigijski, dok druge nazivaju složevinama ili dorskim ili frigijskim.
Najčešće dakle običavaju tako postavljati ο državnim porecima. Nu istinitije je i bolje kako mi podijelismo²⁶, da su jedan ili dva oblika skladno postavljena, dok su ostali njihove zastrane, jedni od dobro složena suglasja, drugi od najboljeg državnog poretka, pri čemu su oblici vladavine manjine stroži i samosilničkiji, dok su oni kao pučka vladavina popustljiviji i blaži.
Ali ne treba postavljati pučku vladavinu, kako neki sada običavaju, naprosto tako, kao onu u kojoj vrhovništvo pripada mnoštvu (jer i u vladavinama manjine i svugdje vrhovništvo je u većeg dijela), niti pak vladavinu manjine kao onu gdje su vrhovništvo malobrojni u državi.
Jer bude li npr. sveukupno tisuću i tri stotine [stanovnika], te od njih tisuću bogataša, i ti ne dopuste nikakvu vlast onima tri stotine koji su siromašni, ali slobodnjaci i u svemu ostalome sličnici, nitko ne bi rekao kako dotični upravljaju kao pučka vladavina²⁷. Slično opet ako bi siromašni bili malobrojni, ali snažniji od imućnih kojih je više, nitko ne bi ni takvu vlast nazvao vladavinom nekolicine²⁸, ako ostali koji su bogati ne sudjeluju u častima.
Radije dakle treba reći da je pučka vladavina kad su slobodnjaci vrhovna vlast, a vladavina nekolicine kad su to bogataši, dok se samo događa²⁹ da jednih biva mnogo, a drugih malo; jer slobodnjaka je mnogo, bogati su pak malobrojni. Naime, ako bi se prema veličini [stasa] dijelila vlast, kako neki kažu da je u Etiopiji, ili prema ljepoti, bila bi to vladavina manjine, jer maleno je mnoštvo bilo onih lijepih bilo stasitih.
Nu ni sämo tima ne mogu se dostatno razlučiti dotični državni poreci, nego budući postoje mnogi dijelovi i pučke vladavine i vladavine manjine, još treba ustvrditi kako, ako malobrojni slobodnjaci vladaju brojnijim neslobodnjacima, nije posrijedi pučka vladavina kao u Jonskome moru i na Teri (jerbo u objema tim državama u časti bijahu oni što su se odlikovali plemenitim podrijetlom i prvi zasnovali naseobine, a bili su malobrojni medu mnogima), niti je pak vladavina manjine kad vladaju bogataši zbog toga što premašuju množinom, kako bijaše nekoć u Kolofonu (jer tu je mnoštvo steklo veliki imutak prije nego što dođe do rata protiv Lidijaca), nego je pučka vladavina kad slobodnjaci i siromašni, budući u većini, imaju vrhovnu vlast, dok je vladavina malobrojnih kad vladaju bogataši i plemenitaši koji su manjina.
Kako je dakle više državnih poredaka i zbog kojega je to uzroka, već je rečeno. A zašto ih je više od onih spomenutih³⁰, te koji su i zbog čega su, kazat ćemo sada, počinjući od prije rečenoga³¹. Jer slažemo se da se svaka država sastoji ne od jednoga, nego od više dijelova.
Tako, dakle, ako bismo kanili navesti vrste životinja, prvo bismo razlučili što mora imati svaka životinja (kao neka od osjetila te orudje i probavilo za hranu³², kao usta i želudac, i uz tê, kojim se dijelovima giba svaka od dotičnih). Ako bi ih bilo sämo toliko, a postojale bi razlike među njima (kažem npr. više vrsta ustâ, želudaca i osjetila, te uz to dijelova za gibanje), broj spajanja tih dijelova nuždno će tvoriti više vrsta životinja (jer ne može u iste životinje biti više različitih usta, a isto tako ni ušiju), tako te kad se uzmu svi mogući njihovi spojevi, tvorit će vrste životinja, i to toliko vrsta životinja koliko bude spajanja nužnih dijelova – a na isti način biva i u spomenutih državnih poredaka.
Jer i države se sastoje ne iz jednoga, nego od mnogih dijelova, kao što je već često³³ rečeno. Jedan je dio dakle mnoštvo što se brine ο hrani, takozvani ratari; drugi su takozvani rukotvorci (to su oni što se bave umijećima, bez kojih država ne može opstojati; od tih umijeća jednih mora biti po nužnosti, dok su druga poradi raskošja ili lijepa življenja); treći dio su trgovci (mislim oni što se bave prodajom i kupovinom, trgovinom na veliko i na malo); četvrti dio je najamnički, peti je ratnički, oni naime koji nisu ništa manje potrebni od ostalih, ukoliko stanovnici ne žele dopasti u ropstvo [napadateljima].
Zar nije, naime, jedna od nemogućnosti da se državom zaslužuje zvati ona što je naravlju ropska; jer država je samodostatna³⁴, dok rob nije samodostatan. Stoga se u Državi³⁵ govori ο tome domišljato, ali ne i primjereno. Kaže tako Sokrat kako se država sastoji od četiri vrste najnužnijih; govori da su oni tkalac, ratar, kožar i kućegraditelj; a zatim dodaje, kao da mu tî nisu dosta, i kovača te onda i čuvare potrebne stoke, i uz to veletršca i preprodavača. I sve tê [stvari] predstavljaju ispunu prvotne države, kao da je poradi nužnih potrepština nastala svaka država, a ne poradi ljepote³⁶, te da joj jednako trebaju i kožari i ratari!
Ali [Sokrat] ne dopušta sudioništvo ratničkom staležu³⁷ sve dok država ne poveća svoje područje i, zahvativši susjednu zemlju, ne upusti se u rat. Ali i među ona prvotna četiri [staleža], ili bilo kolikim članovima zajednice, mora biti netko tko će dijeliti pravdu i suditi prema pravu.
Kao što bi dakle dušu tkogod postavio kao viši dio živog bića negoli je tijelo, tako bi i dotične dijelove države trebalo postaviti kao više od onih što se bave životnim potrepštinama, to jest: ratnički stalež, onaj što sudjeluje u sudbenom zakonodavstvu, te uz njih savjetništvo, što je posao državničke razboritosti. Da li su tê [dužnosti] odvojeno prisutne u njima ili ih obnašaju jedni te isti, nema nikakve razlike za našu raspravu, jer često su isti i ratnici³⁸ i ratari. Tako te, ako se i jedni i drugi trebaju smatrati dijelovima države, bjelodano su onda i teški oružanici nuždan dio države.
Sedmi [dio] su oni što služe svojim imutkom, koje nazivamo imućnicima. Osmi su pak upravitelji državnim poslovima³⁹ i koji služe kao činovnici vlastima, jer bez vladateljâ ne može bivati država. Mora dakle biti onih koji su uzmožni vladati i služiti državi u tim službama, bilo neprekidno bilo redimice. Preostali su oni ο kojima smo upravo raspravljali: savjetništvo i oni koji sude među parbenicima.
Ako dakle takvi moraju biti u državama, te skladno i pravedno djelovati, nuždno je da bude i onih koji imaju dijela u državničkoj kreposti. Mnogima se čini kako različite sposobnosti mogu biti prisutne u istima, kao kad isti [ljudi] bivaju i ratnici i ratari i obrtnici, te uz to savjetnici i suci. Svojataju sebi svi dotičnu krepost i mniju kako mogu obavljati većinu državnih dužnosti, ali da isti budu [istodobno] i siromašni i bogati, nije moguće.
Zbog toga se tî najviše i čine dijelovima države: imućni i neimućni. Uz to, kako je većinom jednih malo a drugih mnogo, oni se čine suprotstavljenim dijelovima među ostalim dijelovima države. Tako te se i državni poreci uspostavljaju prema premašajima jednih ili drugih, pa se čini da su dva državna poretka: pučka vladavina i vladavina manjine.⁴⁰
Da je dakle više državnih poredaka, i zbog kojih uzroka, već je prije⁴¹ rečeno. A da ima više oblika i pučke vladavine i vladavine manjine, pokazat ćemo sada. Bjelodano je to i iz onih stvari što su rečene.
Jer oblika je više i u puka i u takozvanih uglednika; tako su u puka jedan [stalež] ratari, drugi pak obrtnici; treći su trgovci što se bave kupnjom i prodajom; četvrti su pomorci, od kojih su opet jedni ratnici, drugi prodavači, treći prijevoznici, četvrti ribari (jer često svaki od tih [staleža] tvori mnogobrojno mnoštvo, kao ribari u Tarantu i Bizantionu, trovesličari u Ateni, trgovci u Egini i na Hiju, prijevoznici na Tenedu); uz tê su tu i »rukohranici«⁴² te oni mala imutka koji ne mogu dokoličiti, pa još oni koji nisu slobodnjaci s obje strane⁴³, i ako ima kakav drugi takav oblik mnoštva. Uglednici se opet dijele po bogatstvu, plemenitu podrijetlu, kreposti, odgoju i sličnim razlikama.
Prva je dakle ona pučka vladavina ο kojoj se kaže da je najviše prema jednakosti. A jednakost je, kako kaže zakon takve pučke vladavine, u tome da ne premašuju [u vladavini] ni neimućni ni imućni, te da ni jedni nemaju vrhovništvo nad drugima, nego da su slični⁴⁴ i jedni i drugi. Jer ako slobode najviše biva u pučkoj vladavini, kako pretpostavljaju neki, te i jednakosti, tako bi bilo najčešće kada bi svi jednako sudjelovali u upravljanju državom do najvišeg stupnja. A budući je tu puk većina, i odluka većine odsudna, takav je poredak nuždno pučka vladavina.
To je, dakle, jedan oblik pučke vladavine. Drugi je onaj gdje se službe u vlasti podjeljuju dohodarinama⁴⁵, koje bivaju male; svatko sa stanovitim imutkom sudjeluje u vlasti; onaj pak tko izgubi imutak – ne sudjeluje. Treći je oblik pučke vladavine u kojem sudjeluju svi građani koji su besprijekorna podrijetla, a vlada sâm zakon. U četvrtome obliku pučke vladavine svakomu je dopušteno sudjelovati u vlasti, samo ako je građanin, ali i tu vlada zakon.
U petome obliku pučke vladavine sve ostalo je isto, samo što vrhovništvo pripada mnoštvu, a ne zakonu. To se događa kad su vrhovne posebne i druge odluke [mnoštva], a ne sâm zakon. Do toga dolazi zbog pukovođa⁴⁶. Jer u državama u kojima je pučka vladavina prema zakonu nema pukovođa, nego su najbolji od građana u predsjedništvu⁴⁷. Nu ondje gdje zakoni nemaju vrhovne vlasti, tu se pojavljuju pukovođe. Jer tu puk biva jednovladarem, složen jedan iz mnogih. Mnogi su tu vrhovnici, ali ne kao pojedinci, nego kao svi. Homer kaže kako dobro nije mnogo vlade⁴⁸, samo što nije jasno je li posrijedi takva [vladavina] ili kad ih više ima, a vladaju kao pojedinci.
Takav dakle puk, kad postane jednovladarem, teži jednovladi, zbog toga što njime više ne vlada zakon, te postaje samosilnički, tako te mu laskatelji bivaju u časti, i takav je oblik pučke vladavine ono što je samosilništvo među jednovladama⁴⁹. Stoga su im i običaji isti, i oba se [poretka] odnose samosilnički prema boljim građanima, i što su u jednom odluke to su u drugome naredbe, i pukovođa i laskatelj isto su i prema naliči. I najviše jedni i drugi uspijevaju postići: laskatelji u samovladarâ, a pukovođe među takvim pucima.
[Pukovođe] su krivi što posebne odluke imaju vrhovnu moć, a ne zakoni, jer sve [ovlasti] prenose na puk. Tako se događa te oni postaju veliki zbog toga što puk dobiva vrhovništvo nad svime, a oni [vlast] nad mnijenjem puka. Jer mnoštvo njih sluša.
Uz to, oni koji se žale na službe u vlasti govore kako puk treba suditi; on pak rado prihvaća taj poziv, tako te se podrivaju sve državne službe. Razložno bi čini se mogao prigovoriti tkogod, govoreći kako takva pučka vladavina nije ustavni poredak⁵⁰. Jer ondje gdje ne vladaju zakoni, nema ustavna poretka. Morao bi, naime, zakon vladati nad svima (uopće), dok bi državne službe odlučivale ο pojedinačnostima, i takav poredak treba smatrati ustavnim. Tako te ako je pučka vladavina jedan od državnih poredaka, bjelodano je da takvo ustrojstvo, u kojem se sve uređuje posebnim odlukama, poglavito i nije pučka vladavina. Jer ni jedna posebna odluka ne može imati opći značaj.
Dakle, oblici pučke vladavine neka su određeni na taj način.
Jedan je oblik vladavine manjine⁵¹ onaj u kojem se vlasti podjeljuju prema dohodarinama koje su tolike da neimućni ne mogu sudjelovati [u vladavini], iako su mnogobrojniji, s time što ako tko stekne [potrebni imutak], može sudjelovati u državnoj upravi; drugi je oblik kad su državne službe uvjetovane visokim dohodarinama, i dotičnici između sebe popunjavaju ispražnjene položaje (a vrše li izbor između sviju takvih, činilo bi se to više vladavinom najboljih; ako pak samo između izdvojenikâ, onda je vladavina malobrojnih).
Treći je oblik vladavine manjine kad sin nasljeđuje oca; četvrti je kad zavlada upravo spomenuto⁵², i vlada ne zakon, nego vladatelji. Kao obrnuće takva je vlada među vladavinama manjine kao što je samosilništvo⁵³ među jednovladama⁵⁴ i posljednja opisana pučka vladavina među pučkim vladavinama⁵⁵. I takvu vladavinu manjine nazivaju vladavina mogućnika⁵⁶.
To su, dakle, oblici vladavine manjine i pučke vladavine. Ali se ne smije smetnuti s uma kako se često događa te državni poredak, koji prema zakonima nije pučki, zbog običaja i naputaka biva upravljan kao pučka vladavina; i obrnuto, drugdje, gdje je prema zakonima državni poredak kao pučka vladavina, po naputku i običajima više je vladavina manjine. Događa se to najčešće nakon promjena⁵⁷ državnih poredaka. Jer oni se ne mijenjaju umah, nego [ljudi] vole prvo pomalo zakidati jedni druge, tako te prijašnji zakoni ostaju na snazi, ali vlast je u onih koji mijenjaju državni poredak.
Kako postoji toliko oblika pučke vladavine i vladavine manjine, bjelodano je iz onoga što je već rečeno. Nuždno je naime ili da svi spomenuti dijelovi puka imaju zajedničkog udjela u državnoj vladavini, ili pak jedni da a drugi ne.
Kad dakle ratarski stalež i onaj srednjeg imutka ima vrhovništvo u državi, onda se državom vlada prema zakonima (jer kako moraju raditi za svoj život, tî ne mogu dokoličiti, tako te zakonu prepuštaju vlast, okupljajući se samo na nužnim skupštinama); ostali pak mogu sudjelovati kad steknu dohodarinu određenu zakonima. Stoga je svima s nekom stečevinom omogućeno sudjelovati [u vladavini]. Jer u cijelosti, ne dopustiti svima udjela u vlasti, bilo bi vladavina manjine. [Ali dokoličiti ljudima je nemoguće ako nemaju državnog dohotka]⁵⁸.
To je, dakle, jedan oblik pučke vladavine nastao zbog tih uzroka. Drugi se oblik temelji na slijedećoj razredbi: moguće je svima koji su besprijekorna podrijetla sudjelovati [u državnoj upravi], ali zbiljski samo onima koji su uzmožni dokoličiti; stoga u takvoj pučkoj vladavini zakoni vladaju, jer [pojedinci] nemaju dostatna dohotka od države. Treći je oblik u kojem je svima, koji god su slobodnjaci, moguće sudjelovati u državnoj upravi, samo što oni ipak ne sudjeluju zbog spomenutog uzroka, tako te nuždno i u takvu poretku vlada zakon.
Četvrti oblik pučke vladavine je ona koja je u najnovije doba nastala u državama. Kako su se države uveliko proširile od početne veličine, i zbog porasta dohodaka, svi sudjeluju u upravljanju državom a zbog brojčane premoći mnoštva; te sudjeluju u zajedništvu i državnoj vladavini, budući da sad uzmažu dokoličiti i oni neimućni, zbog toga što primaju mazdu⁵⁹. I zaista najviše dokolici takvo mnoštvo. Jer njih ne priječi skrb oko vlastitih imanja, kao što priječi imućnima, tako te tî često niti sudjeluju u skupštini, niti u sudištu. Zbog toga mnoštvu neimućnih pripada vrhovništvo u državi, a ne zakonima.
Oblici pučke vladavine, dakle, takvi su i toliki, nastali zbog takvih nužnosti.
A ovo su oblici vladavine manjine: kada većina ima neki imutak, ali manji i ne osobito znatan, posrijedi je prvi oblik vladavine manjine. Jer udjel u vlasti pripada svakom posjedniku [imutka], a zbog mnoštva sudionika u državnoj upravi, nuždno je da vrhovništvo ne budu pojedini ljudi, nego sâm zakon (što su, naime, dalje od jednovlade, i niti im je toliki imutak te bi mogli dokoličiti bez ikakva osobnog zanimanja, niti pak tako malen te bi ih država morala hraniti, nuždno priznaju da zakon njima vlada, a ne oni sami).
Ako pak manje bude posjednika imutka negoli onih prije, ali s više imanja, nastaje drugi oblik vladavine manjine. I kako bivaju jači, hlepe za više vlasti, zbog toga sami izabiru između ostalih one koji će sudjelovati u državnoj upravi; a budući još nisu tako snažni te bi mogli vladati bez zakona, postavljaju takav zakon⁶⁰.
Kad im moć poraste, pošto im se broj smanji dok posjedi postanu veći, nastaje treći stupanj vladavine manjine, kad i sami preuzimaju položaje u vlasti, prema zakonu koji naređuje da vlast nakon smrti očeva prelazi na sinove. A kada stanu uvelike premašivati i posjedima i obiljem prijateljstva, takvo je silništvo⁶¹ blizu jednovladi, i vrhovništvo postaju pojedini ljudi, a ne zakon. I to je četvrti oblik vladavine manjine, kao protuprimjer onome posljednjem obliku pučke vladavine.
Postoje još dva oblika državnog poretka uz pučku vladavinu i vladavinu manjine, od kojih onaj drugi navode svi i priznaju ga jednim od četiriju oblika državnog poretka (kažu, naime, kako ih je četiri: jednovlada, vladavina manjine, pučka vladavina, te četvrta ona zvana vladavina najboljih).
Peti je poredak koji se naziva zajedničkim imenom svih njih (jer ga zovu državom)⁶², ali kako takav ne nastaje često, mimoilaze ga oni koji nastoje nabrojiti oblike državnih poredaka, pa se služe samo četverim oblicima (kao Platon) u Državi⁶³.
Vladavinom najboljih, dakle, primjereno se naziva [poredak] ο kojem smo raspravljali u prvašnjim knjigama⁶⁴ (jer onaj državni poredak što je sastavljen od najboljih naprosto prema kreposti, a ne od dobrih muževa prema nekoj pretpostavci⁶⁵, sämo se takav s pravom naziva vladavinom najboljih⁶⁶; naime sämo u takvu poretku dobar muž i dobar građanin naprosto je isto, dok su oni u drugim [državama] dobri sämo u odnosu prema svojim državnim porecima).
Nu postoje poreci koji se razlikuju i od onih u kojima vlada nekolicina i od onoga poretka koji je ustavan; tî se nazivaju vladavinama najboljih. U tima se vladatelji izabiru ne samo po bogatstvu nego i po plemenitosti, i takav se poredak razlikuje od obaju spomenutih i zove se vladavinom najboljih.
Jer i u državama gdje nema zajedničke skrbi oko kreposti, ipak postoje oni koji su na dobru glasu i vrijede kao čestiti. Gdje dakle država uzima u obzir bogatstvo, krepost i puk, kao u Kartagi⁶⁷, poredak je vladavina najboljih; a gdje pak uzima u obzir sämo dvoje [od toga troga], kao u Sparti, oslanjajući se sämo na krepost i puk, posrijedi je mješavina toga dvôga, pučke vladavine i kreposti.
To su, dakle, ta dva oblika vladavine najboljih uz onaj prvi i najbolji državni poredak; treći su oblik oni koji više od takozvanog državnog poretka naginju vladavini manjine.
Preostaje nam još govoriti ο poretku koji se naziva ustavna država⁶⁸ i ο samosilništvu⁶⁹. A poredasmo tako ne zbog toga što bi ona [ustavna država] bila zastrana, kao što to nisu ni već spomenute vladavine najboljih, iako, istina je, svi tî poreci odstupaju od najispravnijeg državnog poretka, i zatim se ubrajaju među takve a postoje i zastrane njih samih, kako smo u početku rekli⁷⁰.
I posve je razložno kao posljednje spomenuti samosilništvo, zbog toga što je ono od svih oblika najmanje državni poredak, a naša je istraživanje ο državnome poretku. Zbog kojega je uzroka razvrstano takvim načinom, eto je kazano.
Sada nam valja pokazati ο ustavnome poretku. Jer bit će bjelodanija njegova moć⁷¹, pošto je već određeno ο vladavini manjine i pučkoj vladavini. Jer ustavna vladavina⁷² općenito rečeno mješavina je vladavine manjine i pučke vladavine.
Običavaju pak nazivati one [poretke] koji naginju prema pučkoj vladavini ustavnim vladavinama, dočim one što su prema vladavini manjine – više vladavinama najboljih, zbog toga što naobrazba i plemenito podrijetlo prate imućnije ljude. Uz to, čini se kako imućnici već imaju ono zbog čega zločinci počinjaju nepravdu, pa otuda dotičnike i nazivaju čestitim, valjanim i uglednim [ljudima].
Kako dakle vladavina najboljih teži podijeliti premoć najboljima među građanima, i ο vladavinama manjine se govori da su više sastavljene od čestitih i valjanih ljudi. A čini se kako je jedna od nemogućnosti da se dobrim zakonima’služi država kojom ne vladaju najbolji, nego oni opaki, te slično da najbolji vladaju u onoj državi koja se ne služi dobrim zakonima.
Jer dobra zakonitost⁷³ nije u dobru postavljanju zakona koje ljudi ne slušaju. Ima se stoga mniti kako je jedna dobra zakonitost pokoravati se postavljenim zakonima, dok je druga skladno postaviti zakone kojih se ljudi pridržavaju (može se, naime, biti poslušan i onim loše postavljenim zakonima). I to može biti dvostruko: jer mogu se [pokoravati] ili onim najboljim koji su im mogući ili onim naprosto najboljim [zakonima].
Čini se, međutim, kako je vladavina najboljih najčešće u razdiobi počasti prema kreposti (jer vladavini najboljih ograničavalo⁷⁴ je krepost, vladavini manjine bogatstvo, pučkoj vladavini sloboda). A što god odluči većina, odsudno je u svima [tim porecima]. Jer i u vladavini manjine, u vladavini najboljih i u pučkoj vladavini, ono što odluči većinski dio sudionika u državnom poretku, to i vrijedi⁷⁵.
Dakle, u većini država oblik ustavnog poretka⁷⁶ loše se naziva: jer se sämo teži mješavini imućnih i neimućnih, bogatstva i slobode. Naime, gotovo u većini [država] čini se da imućni zauzimaju mjesto čestitih i valjanih. Budući su tri stvari koje se nadmeću za jednakošću u državnom poretku – sloboda, bogatstvo, krepost – (jer ono četvrto, koje zovu plemenitim podrijetlom, proizlazi iz ovoga dvôga: naime, plemenito podrijetlo je drevno bogatstvo i krepost), bjelodano je kako mješavinu toga dvoga, imućnih i neimućnih, treba nazvati ustavnom vladavinom, a [mješavinu] triju sastojaka vladavinom najboljih više od svih ostalih, osim onog istinskog i prvotnog poretka⁷⁷.
Rečeno je, dakle, kako postoje i drugi oblici državnog poretka mimo jednovlade, pučke vladavine i vladavine manjine, te kakvi su oni, i čime se međusobno razlikuju vladavine najboljih i ustavne vladavine od vladavine najboljih, pa je jasno kako jedne nisu daleko od drugih.
Kojim pak načinom, mimo pučke vladavine i vladavine manjine, nastaje takozvana ustavna vladavina, te kako je treba postaviti, iznijet ćemo nakon onoga što je rečeno. Ujedno će biti jasno čime se određuju pučka vladavina i vladavina manjine: treba provesti njihovu razludžbu, a zatim uzimajući dio od svake kao »prepoznatak«⁷⁸, složiti ih zajedno.
Postoje tri ograničavala⁷⁹ slaganja i miješanja: jer ili se mora uzeti oboje, što i jedni i drugi kao zakon postavljaju, npr. ο sudaštvu (u vladavinama manjine, naime, imućnima naplaćuju globu ako ne obavljaju sudačku službu, dok neimućnima zbog toga uskraćuju svaku mazdu, a u pučkim vladavinama neimućnima daju mazdu, dok imućnima ne naplaćuju nikakvu globu: zajedničko i srednje od toga je to oboje ujedno, pa je zbog toga značajka ustavnog poretka, jer nastaje miješanjem toga dvojega).
To je, dakle, jedan način spajanja [dvaju sastojaka]; drugi je uzeti sredinu od onih kako oba [poretka] uređuju: npr. u jednome⁸⁰ u skupštini mogu sudjelovati i oni bez ikakve dohodarine ili oni s vrlo neznatnom, u drugome⁸¹ sämo oni s visokom dohodarinom, i tu zajedničko nije ni jedno od toga, nego sredina između obiju tih dohodarina.
Treće je složevina toga dvojega: nešto od zakona manjinske vladavine, nešto od onoga pučke vladavine. Kažem, kao što se čini kako pripada pučkoj vladavini postavljati državne činovnike ždrijebom, a izbor glasovanjem vladavini manjine, zatim da pripada pučkoj vladavini kad se ne obzire na dohodarinu, dok je vladavina manjine kad je dohodarina odsudna. Značajka je vladavine najboljih i ustavnog poretka kad se uzima po jedno od obojega: od vladavine manjine izbor činovnika glasovanjem, a od pučke vladavine stanje bez dohodarine.
Takav je, dakle, način miješanja.
Odredba je dobro smiješanih pučke vladavine i vladavine manjine, kad se isti državni poredak može nazvati i pučkom vladavinom i vladavinom manjine. Jer bjelodano je kako tako osjećaju oni koji to nazivaju [tim imenima] zbog skladne mješavine. Tako je i sa sredinom, jer se u njoj pojavljuju obje krajnosti, kao što se događa i u spartanskoj državi.
Mnogi, naime, teže nazvati je pučkom vladavinom zbog toga što njezino ustrojstvo ima mnoge značajke pučke vladavine, kao što je prvo odgoj djece (jer slično se odgajaju ona bogataška kao i ona siromaška, i poučavaju se na onaj način koji je dostupan i sinovima siromašnih roditelja); slično se nastavlja i u slijedećem životnom dobu, pa kad postanu muževi, postupa se istim načinom (jer ništa nije istaknutiji bogataš od siromaha) i pri ishrani koja je ista za sve na zajedničkim blagovanjima; a i odjeću bogati imaju sämo takvu kakvu si može priskrbiti i bilo koji od siromaha. Uz to, od dvije najviše državne službe puk se u jednu bira, a u drugoj sudjeluje⁸² (jer starješine izabiru, dok u nadzorništvu sudjeluju).
Drugi je opet nazivaju vladavinom manjine zbog toga što ima mnoge značajke manjinske vladavine, kao što je izbor svih službi glasovanjem, dok se ni jedna ne postavlja ždrijebom, te to što malobrojni imaju ovlast nad smrću [i životom] i nad izgonom, a postoje i mnoge druge slične značajke.
U ustavnom poretku koji je skladna mješavina trebalo bi se činiti da su sadržana oba dotična sastojka i ni jedan od njih; i takva bi se država morala održavati sama sobom, a ne uz izvanjsku pomoć, i sama po sebi ne voljom većine [izvana] – jer takva težnja može biti prisutna i u lošoj državi —, nego da drukčiji državni poredak ne želi uopće ni jedan od dijelova u državi.
Sada je, dakle, rečeno kojim načinom treba postaviti ustavni poredak te slično one takozvane vladavine najboljih.
Preostalo nam je govoriti još ο samosilništvu⁸³, ne stoga što bi ono zahtijevalo mnogorječje, nego da i ono dobije svoj dio u istraživanju, jer smo i njega postavili kao nekakav oblik državnih poredaka.
Ο kraljevstvu, dakle, razlučili smo u prijašnjem izlaganju⁸⁴, u kojem smo istraživali ο onome što se najčešće podrazumijeva pod tim imenom, je li kraljevstvo nekorisno ili koristi državama, te koga i odakle treba postaviti [za kralja], i kojim načinom.
Samosilništvo razdijelismo na dva oblika kad smo ono razmatrali ο kraljevstvu, zbog toga što se njihova moć nekako bliži onoj u kraljevstvu, i zbog toga što su prema zakonu obje tê vladavine (jer i među nekim barbarskim narodima izabiru jednovladare koji su samovladari⁸⁵, a u davnini medu drevnim Grcima postojali su samovladari na taj način, koje nazivahu izabranim vladarima)⁸⁶; tî poreci jedni naprama drugima pokazuju stanovite razlike, ali su kraljevski zbog toga što su prema zakonu i zbog toga što [podanici] svojevoljno prihvaćaju jednovladara, te su samosilnički zbog toga što vladar vlada kao gospodar prema svojoj vlastitoj ćudi.
Treći je oblik samosilništva onaj koji se najviše i čini kao samosilništvo, a protuprimjer je svekraljevstvu⁸⁷. Takvo je samosilništvo nuždno jednovlada u kojoj vladar, ne odgovarajući nikomu ni za što, vlada svima i sličnicima i boljima od sebe na svoju vlastitu korist, a ne na korist svojih podanika, te stoga protiv njihove volje. Naime, nitko od slobodnjaka ne podnosi svojevoljno takvu vladavinu.
Dakle, takvi su i toliki oblici samosilništva i zbog spomenutih uzroka.
Koji je najbolji državni poredak i koji je najbolji život glavnini država i većini ljudi, ne sudeći ni prema kreposti koja je iznad prosječnika, niti prema odgoju što traži naravan dar i sretne okolnosti, niti prema državnom poretku koji je tek želja, nego prema životu u kojem većina može sudjelovati i prema državnom poretku koji glavnina država može dostići?
Jer poreci koje nazivaju vladavinama najboljih, ο kojima smo upravo govorili⁸⁸, dijelom su izvan dosega glavnini država, dijelom su blizu takozvanom ustavnom poretku (i stoga ο obojem treba govoriti kao ο jednome). A prosudba ο svima tima počiva na istim počelima.
Jer ako je skladno u raspravama Ο etici⁸⁹ rečeno kako je blažen život onaj koji je prema kreposti a bez zapreke, i daje sredina krepost, onda je nuždno i srednji život najbolji, onaj u srednosti koju svatko može postići. A tê iste odredbe kreposti i opačine moraju biti i za državu i njezin ustav, jer je ustav život države⁹⁰.
U svima državama postoje tri dijela države: oni koji su veoma imućni, oni koji su veoma neimućni i treći koji su sredina između tih. Budući se dakle slažemo da je umjereno i srednje ono najbolje, bjelodano je i onaj posjed poželjnih dobara koji je srednji ujedno i najbolji od svih; jer tada je najlakše podvrgavati se razumu.
Naime, prelijepu, prejaku, preplemenitu ili prebogatu, te – suprotno tome – presiromašnu, preslabu ili odviše beščasnu teško je slijediti [naputke] razuma⁹¹. Jer jedni postaju obijesnici i velezlikovci u velikome, drugi pak zlotvori i sitni prijestupnici u neznatnome. I od tih nepravednina jedne nastaju zbog obijesti, druge zbog zlotvorstva.
Uz to, takvi najčešće ili izbjegavaju službu ili gramze za službom, a obje su tê [sklonosti] škodljive državama⁹². Uz tê stvari, oni koji se odlikuju suvišcima poželjnih dobara – snage, bogatstva, prijateljstava i drugih tima sličnih – niti su voljni, niti sposobni da se njima vlada (a to je u njih usađeno već u djetinjstvu, jer zbog razmaženosti⁹³ ni u učionicama oni se ne naviknu na posluh); u kojih je pak pretjerana oskudica dotičnih dobara, takvi su preponizni, tako te ovi vladati ne znaju nego samo pokoravati se ropskoj vladavini, a oni se ne pokoravaju nikakvoj vlasti, a vladati znaju samo onom samosilničkom.
Tako dakle nastaje država robova i [samosilnih] gospodara, a ne slobodnih ljudi; jednih koji su zavidnici i drugih koji su preziratelji, što je najudaljenije od prijateljstva i zajedništva u državi. Jer zajedništvo je u prijateljstvu; naime, ljudi ne žele ni istim putem zajedno s neprijateljima.
Poželjno je da se država što je moguće više sastoji od jednakih i sličnih, a takvo što je najčešće prisutno u onih iz srednjeg staleža⁹⁴. Tako te se nuždno najbolje upravlja onom državom kojoj je ustroj složen od sastojaka koje, kako kažemo, država ima po naravi⁹⁵.
I ti⁹⁶ od građana najsigurniji su u državama. Jer niti oni žele tuđe, kao što čine siromašni, niti pak njihovo žele drugi, kao što imutak bogataša priželjkuju siromašni. I zbog toga što niti se sami uroćuju protiv koga, niti se drugi uroćuju protiv njih, žive oni izvan svake pogibelji. Stoga je skladno poželio Fokilid: »Mnoge su stvari srednjima najbolje; srednji bih htio u državi biti.«⁹⁷
Bjelodano je dakle kako je najbolje državno zajedništvo sastavljeno od građana srednjeg staleža, i onim se državama može dobro upravljati u kojima je srednji stalež mnogobrojan i snažniji od oba ostala [staleža] u najvećoj mjeri, ili barem više negoli svaki od tih pojedince; jer pridodan, on uspostavlja ravnotežu i priječi prevlast bilo koje oprečne krajnosti.
Zbog toga je najveća dobra sreća kad oni koji upravljaju državom posjeduju srednji i dostatan imutak; jer ondje gdje jedni imaju veoma mnogo a drugi ništa, nastaje ili krajnja pučka vladavina ili puka vladavina manjine ili pak samosilništvo zbog obje tê krajnosti. Naime, iz lakoumne pučke vladavine te iz vladavine manjine nastaje samosilništvo, dočim mnogo rjeđe među [pripadnicima] srednjeg staleža i onim njima srodnim. Ο uzroku toga govorit ćemo kasnije⁹⁸, izlažući ο promjenama državnih poredaka.
Kako je srednje stanje [u državama] najbolje, također je bjelodano, jer jedino je ono bez bune i razdora; gdje je, naime, brojan srednji stalež, najrjeđe nastaju bune i razdori medu građanima. I velike države su češće bez bune i razdora zbog istog razloga, budući da je u njima brojan srednji stalež; dočim u malim državama lako je razdijeliti sve [građane] na dvije skupine, tako da ne ostane ništa od srednjeg staleža, i gotovo svi su ili neimućni ili imućni.
A pučke vladavine su postojanije⁹⁹ od vladavina manjine i dugotrajnije zbog srednjeg staleža (jer su pripadnici srednjeg staleža brojniji i više sudjeluju u častima u pučkim vladavinama negoli u onim manjinskim); naime, kada bez tih siromašni premaše mnoštvom, nastaje nesreća i [država] brzo propada.
Kao dokazni znak toga treba uzeti što su najbolji zakonodavci potekli od građana srednjeg imovinskog stanja. Solon bijaše takav [što je jasno iz njegova pjesništva], zatim Likurg [jer ne bijaše kralj] i Haronda i gotovo većinom ostali.
Iz toga je bjelodano i to zašto su državni poreci većinom ili pučke vladavine ili vladavine manjine. A to je zbog toga što je u tim [državama] često srednji stalež malobrojan, i uvijek prevladavaju ili jedni ili drugi, bilo oni što posjeduju imutak bilo pak puk, i kako nadmašuju srednji stalež, skreću državni ustroj prema sebi, pa tako nastaje ili pučka vladavina ili vladavina manjine.
Uza tê stvari, budući da dolazi do buna i međusobnih bojeva puka i imućnika, koji god od dotičnika uspije nadvladati protivnika, neće ustanoviti ni zajednički ni pravičan državni poredak, nego će smatrati bojnim nadarjem za pobjedu svoju premoć u državi, pa će jedni zasnovati pučku vladavinu a drugi vladavinu manjine.
Uz to, oni koji stekoše prevlast u Grčkoj obzirali su se sàmo na vlastiti državni poredak, i jedni u državama uspostaviše pučke vladavine drugi pak vladavine manjine, ne gledajući pri tome na korist država, nego na svoju vlastitu, tako te zbog tih uzroka ili nikad nije nastajao srednji državni poredak ili pak rijetko i među rijetkima. Jer jedan jedini muž¹⁰⁰, među onima što nekoć imađahu vlast, bio se odlučio uvesti takav poredak, ali sad je postalo običaj među građanima u državama da i ne teže za jednakošću, nego ili nastoje zavladati ili se svladani pokoravaju.
Koji je dakle najbolji državni poredak, i zbog kojega uzroka, iz tih je stvari bjelodano; a od ostalih državnih poredaka, jer kažemo kako ima više pučkih vladavina i više vladavina manjine¹⁰¹, koji treba postaviti kao prvi, te drugi i istim načinom kao slijedeći (budući da jedan biva boljim a drugi gorim), pošto je određeno koji je najbolji poredak, nije teško uvidjeti.
Uvijek naime nuždno biva boljim oblik tome najbliži, a gori onaj odmaknut od sredine, ukoliko tkogod ne bi sudio prema stanovitoj pretpostavci¹⁰²; kažem pak »prema pretpostavci«, zbog toga što često, iako je određeni državni poredak poželjniji, ništa ne priječi da nekima više koristi neki drugi državni poredak.
Koji državni poredak kojima i kakav kakvima koristi, potrebno je razmotriti nakon onoga što je rečeno. Prvo treba shvatiti ovo što općenito stoji ο svima porecima: onaj dio države koji želi da poredak ostane treba biti snažniji od onoga koji to ne želi.
Svaka se država sastoji od »kako« i »koliko«¹⁰³. Kako kažem da je sloboda, bogatstvo, odgoj, plemenito podrijetlo; a koliko – premoć u mnoštvu. Može se dogoditi da, od onih dijelova od kojih se sastoji država, ono kako bude prisutno u jednom dijelu države, a u drugome ono koliko, kao što brojem može biti više neplemenitih podrijetlom negoli plemenitaša ili neimućnika negoli bogataša, ali da Ipak ne premašuju toliko kolikoćom koliko manjkaju kakvoćom. Stoga to treba biti razmjerno jedno naprama drugome.
Ondje, dakle, gdje mnoštvo neimućnika premašuje spomenuti razmjer, tu naravlju nastaje pučka vladavina, i svaki pojedini oblik pučke vladavine prema suvišku svakog pojedinog puka, kao ako prevlada mnoštvo ratara, nastaje ona prva pučka vladavina; ako pak [mnoštvo] rukotvoraca i nadničara, nastaje ona posljednja, te slično i s onima što su između njih.
Ondje pak gdje imućnici i uglednici više premašuju kakvoćom nego što manjkaju kolikoćom, tu nastaje vladavina manjine, i istim načinom svaki pojedini oblik vladavine manjine prema premoći dotičnog manjinskog staleža.
Zakonodavac uvijek treba uključiti u državni poredak pripadnike srednjeg staleža; jer donosi li zakone manjinske vladavine, treba uzeti u obzir one iz srednjeg staleža; uvodi li pak zakone pučke vladavine, neka njih pridobije tima zakonima.
Ondje gdje mnoštvo srednjaka nadmašuje ili obje tê krajnosti ili tek svaku pojedinu od njih, tu državni poredak može biti postojan. Jer ne treba se bojati da će se ikada suglasiti bogataši i siromasi protiv dotičnika¹⁰⁴. Naime, nikad ne žele jedni služiti drugima, iako, kad bi tražili, ne bi našli drugi državni poredak s više zajedničkog od onoga dotičnog. Jer naizmjenice vladati oni ne bi podnosili zbog uzajamne nepouzdanosti. I svugdje je najpouzdaniji obranični sudac, a onaj tko je srednji, takav je prosuditelj.
Što je bolje državni poredak izmiješan, to je i postojaniji. Uvelike griješe i mnogi koji hoće ustanoviti državne poretke s vladavinom najboljih, ne samo u tome što više [ovlasti] daju imućnicima, nego i zbog toga što obmanjuju puk. Jer nuždno s vremenom iz lažnih dobara nastaje istinsko zlo. Naime, pohlepnosti bogataša razrivaju više državu negoli one u prostoga puka.
Postoji brojem pet stvari koje se u državnim porecima poradi prividna razloga izmudruju protiv puka; one se tiču skupštine, upravnih položaja, sudišta, oružanja, tjelovježbe.
Sto se tiče skupštine, svima je dopušteno sudjelovati u njoj, dok se globa nameće imućnima ako ne sudjeluju u radu skupštine, i to: ili sämo njima ili pak njima mnogo veća [negoli ostalima]. Sto se tiče upravnih položaja, onima s dohodarinom nije dopušteno prisegom se odreći [dotične službe], dok je to neimućnima dopušteno. A u sudištima, imućnici moraju plaćati globu ako ne obavljaju sudačku dužnost, dok neimućnici uživaju pri tome nekažnjivost, ili pak prvi plaćaju veliku a drugi neznatnu globu, kao u Harondinim zakonima¹⁰⁵.
Gdjegdje opet svima je upisanicima¹⁰⁶ dopušteno sudjelovati u skupštini i u sudištu, nu ako tako upisani niti skupštinare niti suduju, nameću im se goleme globe, kako bi oni zbog takve globe izbjegavali da se i upisuju [u dotične popise], te kako se ne upisuju, ne mogu sudjelovati ni u sudištima ni u skupštinama.
Istim načinom donose i zakone ο oružanju i tjelovježbi. Jer neimućnima je dopušteno da se ne oružaju; te ako se ne vježbaju, neimućnima nema nikakve globe, a imućnici plaćaju globu, tako te oni zbog [moguće] globe, sudjeluju u vježbama, dok drugi kako se ne boje, tako i ne sudjeluju.
To su dakle lukavstva u zakonodavaca manjinske vladavine. U pučkim vladavinama postoje lukavstva oprečna tima. Jer tu neimućnima daju mazdu, kako bi skupštinarili i sudovali, dok imućnima ne nameću nikakvu globu¹⁰⁷.
Tako te je bjelodano: ako tkogod želi pravičnu mješavinu, treba spojiti ono što je u obojih, pa jednima davati mazdu, a drugima nametati globu. Jer tako bi svi zajedno sudjelovali, a inače je država u vlasti samo jedne stranke.
Državnu upravu trebaju tvoriti samo oni koji nose oružje. Veličina dohodarine ne može se naprosto odrediti i ne može se jednostavno reći kako mora biti tolika i tolika, nego istraživši kolika je ona najveća imovinska procjemba, po kojoj broj sudionika državne uprave premašuje one koji ne sudjeluju, tako treba urediti¹⁰⁸.
Jer siromasi, i kad ne sudjeluju u častima, žele imati mira, sämo ako ih nitko ne zlostavlja, niti im oduzima imovinu. Nu takvo što nije lako; uvijek se, naime, ne događa da budu i uljuđeni oni koji imaju udjela u državnoj upravi. Te oni, kada bude rat, običavaju oklijevati ako ne dobiju hranu, budući da su siromašni. Kad im se namakne hrane, onda se hoće boriti.
A u nekih se država sastoji ne samo od onih koji su oružanici¹⁰⁹ nego i od bivših ratnika. U Maliđana¹¹⁰ država se sastoji od obojih, ali su se upravni položaji birali među vojnicima.
I prvi državni poredak medu Grcima, nakon svrgnuća kraljevstva, nastao je iz redova ratnika, i sastojao se u početku od konjanika (jer je moć i premoć u ratu ovisila od konjaništva¹¹¹; naime, bez bojnoga poretka nekorisno bijaše teško pješaštvo, a iskustva u tome, te bojnoga umijeća, nije bilo u drevno doba, tako te je snaga bila u konjaništvu), ali kako su gradovi rasli i kako je rasla snaga teških oružanika, imali su i više udjela u državnoj upravi. Zbog toga one [poretke] koje sada nazivamo ustavnim vladavinama, stari su zvali pučkim vladavinama.
Bijahu, naime, drevni državni poreci posve s razlogom i manjinske i kraljevske vladavine. To jest: zbog maloljudstva¹¹² nisu imali znatnijeg srednjeg staleža, tako te, budući maleni mnoštvom i prema državnom poretku, bijahu skloniji pokoravanju.
Rečeno je dakle zbog kojega je uzroka više državnih poredaka, i zbog čega mimo spomenutih postoje i drugi (jer ni pučka vladavina nije brojem jedna, a slično ni ostale); uz to, koje su njihove razlike i zbog kojega uzroka nastaju; te, uza tê stvari, koji je najbolji od državnih poredaka rečeno općenito, i od ostalih državnih poredaka koji kojim [ljudima] najbolje pristaje.
Opet ćemo i zajedno i pojedince govoriti ο svakome od dotičnih [poredaka] onako zaporedo, počinjući od pripadna početka. Postoje u svih državnih poredaka tri dijela ο kojima valjan zakonodavac treba razvidjeti: što je kojemu korisno. Kad su ti usklađeni, nuždno je i poredak usklađen, i državni se poreci uzajamno razlikuju kako se razlikuju pojedini od tih sastojaka.
Od ta tri sastojka jedan je onaj koji savjetuje ο zajedničkim stvarima, drugi je ο upravnim položajima (to jest: što oni trebaju biti i nad čime trebaju imati ovlast, te kakav treba biti njihov izbor), treći je ο sudstvu.
Vrhovna je ovlast savjetodavnog dijela u stvarima rata i mira, ο bojnim savezima i njihovim razvrgnućima, ο zakonima, ο smrtnoj kazni, progonu i zaglobi imovine, ο izboru za upravne položaje i ο polagateljima računa¹¹³. Nuždno je ili svima građanima dopustiti sve tê prosudbe ili nekima sve (kao npr. jednoj ovlasti ili većem broju njih, ili različitima različite) ili neke od tih svima, a neke pak samo nekima.
Dakle, da svi [odlučuju] i ο svima stvarima, pučko je načelo; i takvu jednakost želi puk. Više je načina kojima svi odlučuju: jedan je naizmjenice, a ne svi ujedno (kao u državi Telekla iz Mileta¹¹⁴; a u drugim državama savjetuju zajedno tijela službenika, dočim u službe stupaju svi naizmjence, [izabirani] iz plemena¹¹⁵ i uopće najmanjih dijelova države, dok na sve ne dođe red), ali svi se skupljaju sàmo kad se donose zakoni i kad je posrijedi državni poredak te da čuju naloge vladateljâ¹¹⁶.
Drugi je način da se savjetuju svi zajedno, ali se sastaju samo radi izbornih skupština, radi zakonodavstva, i kad je riječ ο ratu, miru te polaganju računa, a ο ostalim stvarima savjetuju posebno određeni činovnici, birani između svih građana ili izlučeni ždrijebom.
Treći je način kad se svi građani sastaju radi izbora činovnika i njihova polaganja računa i kako bi se savjetovali ο ratu i bojnom savezu, dok se ostalim stvarima bave činovnici, što su – koliko je moguće – izborni, jer ima [položaja] na kojima su nužni stručnjaci¹¹⁷.
Četvrti je način kad se svi ujedno okupljeni ο svemu savjetuju, dok sami činovnici ne odlučuju ni ο čemu, nego samo podnose prijedloge, što je današnji način savršene pučke vladavine, ο kojoj kažemo kako je nalična vladavini manjine u rukama velmoža i samovladi u rukama silnika¹¹⁸.
Sve su to, dakle, načini pučke vladavine, dočim kad nekolicina [odlučuje] ο svemu, posrijedi je vladavina manjine. Nu i u tome su načinu mnoge razlike. Jer kad dotičnici bivaju birani između onih s umjerenijom dohodarinom i kad ih je više zbog umjerenosti imovinske procjembe, te ako ono što zakon nalaže oni ne mijenjaju nego slijede, i ako je dopušteno sudjelovati [u državnoj upravi] stečniku dohodarine, onda je ta vladavina manjine bliza ustavnoj vladavini¹¹⁹ zbog umjerenosti.
Nu kada u savjetovanju ne sudjeluju svi, nego sämo izabranici, iako dotični upravljaju prema zakonu kao i prije, posrijedi je vladavina manjine. I kada biraju sami sebe oni sa savjetodavnom ovlašću, te kada sin nasljeđuje oca pa su ti iznad zakona, takav je ustroj nuždno vladavina manjine.
Kada opet ο nekim stvarima odlučuju neki – npr. ο ratu, miru i polaganju računa [odlučuju] svi – a ο drugima činovnici, i to izabrani, a ne ždrebani, takav je državni poredak vladavina najboljih.
Ako su pak neki izabirani a neki ždrebani, i ždrebani ili naprosto ili medu predloženicima¹²⁰, ili su zajedno i izabirani i ždrebani, državni poredak je dijelom vladavina najboljih, dijelom pak ustavna vladavina.
Razlučuje se, dakle, savjetodavno tijelo u državnome poretku na taj način, i upravlja se svakom pojedinom državom prema spomenutoj odredbi. Na korist je pučkoj vladavini, naime onoj koja danas najviše zaslužuje to ime (govorim ο takvoj u kojoj je puk vrhovnik i nad zakonima) radi što boljeg savjetovanja, da učine isto što za sudišta vrijedi u manjinskim vladavinama (jer tu nameću globe onima koje žele kao suce, da bi morali suditi, dok u pučkoj vladavini namiču mazdu neimućnima), a isto bi trebalo učiniti i u skupštinama (jer savjetovat će bolje budu li svi zajednički savjetovali: puk s uglednicima, a oni s mnoštvom); isto tako koristi i birati same savjetnike, ili glasovanjem ili ždrijebom i to jednako iz različitih dijelova¹²¹; isto tako koristi kad sami pučani uvelike premašuju mnoštvom upućenike u državničko umijeće¹²², ili ne davati svima onu mazdu, nego onolikim koliki su sumjerni množini uglednika, ili isključiti ždrijebom njihov suvišak.
U vladavinama manjine [bilo bi probitačno] ili probrati neke ljude iz mnoštva ili postaviti upravno tijelo, kakvi su u nekim državama oni koje nazivaju predsavjetnici i zakonočuvari¹²³, i baviti se onim stvarima o kojima su dotični unaprijed savjetovali (jer tako će puk sudjelovati u savjetovanju, ali neće uzmoći ukidati ništa od samog državnog poretka). Uz to, puk može ili ο tima glasovati ili ne može ništa protiv iznesenih [prijedloga] ili se pak svima daje pravo savjetovanja, ali odlučuju ovlašteni činovnici.
Tu treba činiti ono što je opreka onome koje biva u ustavnim porecima. Mnoštvu treba dati ovlast da protivno glasuje, ali ne i da glasovanjem [konačno] odlučuje, nego dotični [predmet] treba vratiti ovlaštenim činovnicima. Jer u ustavnima vladavinama čine oprečno; manjina može glasovati protivno, ali ne odlučuje, nego se odluka uvijek prepušta mnoštvu.
Dakle, ο savjetodavnome tijelu i vrhovnoj ovlasti u državi nek je određeno takvim načinom.
Slijedeća je nakon toga razdioba upravnih položaja¹²⁴. Jer i u tome dijelu državnog poretka postoje mnoge razlike: koliko treba biti dotičnih upraviteljstava, nad čime trebaju imati ovlast, te ο trajanju svakog pojedinog od tih (jer jedni su šestomjesečni, drugi traju kraće; katkad su to jednogodišnji položaji, katkad su opet i na duži rok); i trebaju li te službe biti doživotne i dugotrajne, ili pak ni jedno od toga, nego se isti mogu birati višeput, ili opet ne jedni te isti dvaput, nego sämo jednom; uz to, i ο ustrojstvu dotičnih služba: između kojih ljudi treba ih izabirati, tko to ima provoditi i kako?
Jer ο svima tim stvarima treba moći razlučiti kolikim sve načinima one mogu bivati, a zatim vidjeti koje su prikladne i korisne kojim državnim porecima. Nu nije lako odrediti ni to koje službe treba nazivati ‘upravnim položajima’. Jer državnoj zajednici trebaju mnogi predstojnici¹²⁵, i zbog toga niti sve one birane glasovanjem, niti one ždrebane treba smatrati vladateljima¹²⁶, svećenike kao prvo (naime, treba smatrati kako su oni nešto mimo državnih činovnika); uz to, ni zborovođe ni glasnike ni poslanike, iako se oni biraju glasovanjem.
Postoje djelatnosti koje su državne, i protežu se ili na sve građane u nekoj činidbi, kao služba vojskovođe nad vojnicima, ili samo na jedan dio, kao nadstojnik nad ženskinjem ili nadstojnik nad djecom; jedne su dužnosti, zatim, gospodarske (jer se često izabiru žitomjeri)¹²⁷; druge su poslužbene i za njih se, u imućnikâ, uzimaju robovi.
I najvećma, naprosto rečeno, upravnim treba nazivati one službe u kojima se savjetuje ο nekim stvarima, te odlučuje i naređuje, a najviše ovo posljednje, jer naređivati je najveća značajka upraviteljstva. Nu takvo što¹²⁸ nema tako reći nikakve važnosti za svakodnevne potrebe (jer još nigdje ne dođe do sudbenog spora oko pukog imena), iako je rasprava ο tome primjerena za samo mišljenje.
Kakve su i kolike upravne službe nužne da bi bila država, te koje nisu nužne, ali su korisne za valjan državni poredak, – više bi tkogod mogao dvoumiti s obzirom na svaki državni poredak a osobito na male države.
Jer u velikim [državama] i treba i mora se ustrojiti jedna upravna služba za jedan posao (jer mnogi mogu stupiti na upravne položaje zbog toga što ima mnogo građana, tako te se neke službe ponovo dobivaju tek nakon dugo vremena, dok neke samo jednom, a svaki pojedini posao biva boljim ako je briga oko njega jedno vrsna nego ako je mnogovrsna)¹²⁹.
Dočim u malim [državama] nuždno se mnoge upravne dužnosti stječu u rukama manjine (naime, zbog malobrojnosti pučanstva nije lako da mnogi budu u upravnim službama; jer tko su oni koji će opet tê naslijediti?). A trebaju pokatkada iste upravne položaje i zakone male države kao i velike, samo što jednima trebaju često, a drugima u velikom vremenskom razmaku.
Stoga ništa ne priječi da jedan obavlja više dužnosti (jer neće one smetati jedna drugoj); i zbog oskudice u pučanstvu upravne službe moraju biti poput ražnjeva-svijećnjaka¹³⁰. Ako, dakle, uzmognemo reći koliko [upravnih položaja] nuždno biva u svakoj državi, te koliko nije nuždno ali su potrebni, lako bi tkogod – pošto se to spoznalo – utvrdio koliko se služba prikladno može spojiti u jednu.
Ne smije se, dalje, smetnuti s uma ni to, koje dužnosti prema mjestu može obavljati više služba i nad kojim stvarima može svugdje imati vrhovništvo jedna upravna služba, kao treba li red na sajmištu održavati sajamnik¹³¹, neki drugi na drugome mjestu ili pak svugdje jedan te isti? I treba li službe razdijeliti prema poslu ili prema ljudima, npr. da se jedan brine ο javnome redu, ili pak jedan ο djeci, drugi ο ženama?
A zatim, prema državnim porecima, da li se treba razlikovati prema svakom pojedinome i rod upravnih položaja, ili pak ne? Na primjer, u pučkoj vladavini, vladavini manjine, vladavini najboljih i jednovladi – jesu li isti glavni upravni položaji, iako nisu [birani] ni među jednakima, ni među staleški sličnima, nego su različiti u različitim porecima, pa se tako [dotičnici] u vladavinama najboljih izabiru između obrazovanih, u vladavinama manjine između bogatih, a u pučkim vladavinama između slobodnjaka, ili pak biva te kakve su razlike u [državnim porecima] takve su i razlike u službama, i negdje pristaje da budu isti, negdje pak različiti (jer dok ovdje priliči širi djelokrug [dotične službe], ondje priliči znatno uži)?
Nu neki su svojstveni [stanovitim porecima] kao služba predsavjetnikâ¹³², koja inače ne pripada pučkoj vladavini, dok je savjet¹³³ pučka vladavina. Jer mora postojati nekakvo tijelo kojemu je dužnost unaprijed svjetovati¹³⁴ puk, kako bi se [ljudi] držali svojeg posla. Ako je takvih činovnika brojem malo, služba pripada vladavini manjine; a kako predsavjetnikâ mora biti brojem malo, dotična ustanova ima značajku manjinske vladavine.
Nu gdje su obje upravne službe, predsavjetnici su pretpostavljeni savjetnicima¹³⁵, jer savjetnik pripada pučkoj, a predsavjetnik manjinskoj vladavini. Ali iščezava i moć savjeta u onim pučkim vladavinama u kojima se puk [uvijek] sastaje na skupštinama i raspravlja ο svim stvarima. To se običava dogoditi kada dođe do kakve lasnoće ili kad se podjeljuju mazde skupštinarima. Jer kako dokoličare, često i skupštinare te ο svim stvarima sami odlučuju.
A nadzornik nad djecom i nadzornik nad ženskinjem, i ako je koji drugi činovnik s ovlašću slična nadzora, ustanova je vladavine najboljih, a ne pučke (jer kako bi tkogod tu mogao priječiti izlazak siromaškim ženama?), te ne ni manjinske vladavine (jer žene manjinskih vladateljâ žive mekoputno).
Nu ο tim stvarima nek je zasad rečeno toliko, a ο ustrojstvima¹³⁶ upravnih položaja treba pokušati iz početka razmotriti. Razlike su tu određene trima čimbenicima, koji spojeni nuždno pružaju sve [moguće] načine. Od toga troga jedno je: tko su oni što postavljaju na položaje; drugo: između kojih, i treće: kojim načinom?
Svako pojedino od toga troga dopušta tri razlike, jer ili svi građani postavljaju ili tek neki, te ili između sviju ili između nekih određenih (npr. ili po dohodarini ili rodu ili kreposti ili čemu drugome, kao u Megari¹³⁷ sämo između povratnika iz progonstva i suboraca protiv puka); zatim, birani mogu biti ili glasovanjem ili ždrijebom (i, dalje, i tê se stvari mogu udvojiti, naime: neke mogu postavljati neki, neke pak svi, neki [se postavljaju] između sviju, neki tek između nekih, te se jedni biraju glasovanjem, drugi opet ždrijebom).
Od tih u svakome pojedinome bit će četiri načina razlike¹³⁸. Naime, ili svi biraju između svih glasovanjem, ili svi između svih ždrijebom (ili svi između nekih glasovanjem, ili svi između nekih ždrijebom) (i, ako između svih, onda ili dijelom, kao po plemenima, kotarima, bratstvima¹³⁹, sve dok se ne izredaju svi građani, ili uvijek između sviju), ili jedni takvim načinom, drugi pak drukčijim.
I zatim, ako sämo neki izabiru [postavljaju], onda ili između svih glasovanjem ili između svih ždrijebom, ili između nekih glasovanjem ili između nekih ždrijebom, ili jedni takvim načinom, drugi pak drukčijim; to jest: jedni između svih glasovanjem, drugi ždrijebom (i jedni između nekih glasovanjem, jedni pak ždrijebom), tako te biva dvanaest načina, osim onih dvaju udvojenih.
Od tih opet tri postavljanja pripadaju pučkoj vladavini: kad biraju svi između svih glasovanjem ili ždrijebom ili pak obadvama, jedne od položaja ždrijebom, jedne glasovanjem.
Kada ne svi ujedno, nego kad postavljaju između sviju ili između nekih, bilo ždrijebom bilo glasovanjem bilo obadvama, ili pak jedne između svih a jedne između nekih, (bilo ždrijebom bilo glasovanjem bilo) obadvama (pod obadvama podrazumijevam: jedne ždrijebom, druge glasovanjem), značajka je ustavne vladavine.
I postavljati neke između svih ili glasovanjem ili ždrijebom ili obadvama, neke pak ždrijebom, neke glasovanjem, značajka je manjinske vladavine (i više je takvo negoli iz obojega). Postavljati jedne između svih, jedne između nekih pripada ustavnoj vladavini sa značajkom vladavine najboljih; ili jedne glasovanjem, druge ždrijebom, dok [izabirati] neke između nekih (glasovanjem) značajka je manjinske vladavine, čak i kad su posrijedi neki između nekih ždrijebom (pa i kad se zbiljski ne dogodi, ipak je takva značaja), ili da su neki između nekih na oba načina. A [postavljati] neke između sviju, i glasovanjem između nekih sve, značajka je vladavine najboljih.
To su, dakle, načini postavljanja na upravne položaje i toliki im je broj, i tako se raspodjeljuju prema državnim porecima; koji je pak koristan kojima i kakva trebaju biti postavljenja, zajedno s moćima dotičnih položaja, te koje su one, bit će bjelodano poslije¹⁴⁰. A kažem moć upravnog položaja, kao što je ovlast nad prihodima ili nad obranom. Jer druge je vrste moć vojskovođe od ovlasti koja nadzire kupovinu i prodaju na tržnici.
Preostalo od trojega je sudstvo, ο kojem treba reći koju. I dotičnome valja istražiti načine prema istoj pretpostavci. I razlike među sudištima određuje se trima čimbenicima: između kojih se [izabiru], čim se bave i kako.
Kažem ‘između kojih’: da li su [dotičnici] između svih ili između nekih; čime se bave, koliko je vrsta sudišta? Pod onim kako podrazumijevam: [biraju li se suci] ždrijebom ili glasovanjem.
Prvo dakle odredimo koliko je vrsta sudišta. Tih ima osam. Jedna je za polaganje računa¹⁴¹, drugo ako tkogod počini nepravdu protiv načela zajedništva¹⁴², treća za činove urote protiv ustava, četvrta za sporove između činovnika i zasebnikâ zbog izrečenih kazna, peta ο zasebničkim ugovorima koji su veće važnosti, a mimo tih postoje sudišta za ubojstva te za tuđince (a sudišta za ubojstva ima više vrsta, kao: je li se spor vodi pred istim ili pred različitim sucima, ο ubojstvima hotimičnim ili nehotimičnim, te za koja postoji priznanje ali se spori oko pravednosti, i četvrta [vrsta] ο ubojicama-bjeguncima kojima se sudi pri povratku, kakav kažu da je u Ateni sud u Freatu¹⁴³. Nu takvi se slučajevi veoma rijetko događaju i u velikim gradovima.
Od sudišta za tuđince, jedno je za sporove između njih samih, a drugo za sporove tuđinaca i građana). Uz to, mimo svih tih vrsta postoje i sudovi za manje ugovore¹⁴⁴, kao od jedne do pet drahmi i malo više, jer i ο tima se mora suditi, ali tu nije potrebno mnoštvo sudaca.
Nu ο takvim sporovima nek je dosta, kao i u sudištima za ubojstva i tuđince, nego govorimo ο [slučajevima] protiv državnog poretka¹⁴⁵, koji ako se ne rješavaju ispravno, nastaju razdori i poremećaji u državnome poretku.
Nuždno je, dakle, ili da svi sude¹⁴⁶ ο svim već razlučenim stvarima, bilo glasovanjem bilo ždrijebom, ili pak svi ο svima jednom ždrijebom jednom glasovanjem, ili ο nekima od tih slučajeva [postavljaju se] jedni ždrijebom, drugi glasovanjem. Tih načina ima, dakle, četiri.
A isto ih je toliko i kad su posrijedi drugi [izabrani] samo dijelom. Jer opet između nekih oni koji sude ο svim stvarima [mogu biti postavljeni] glasovanjem, ili između nekih [da sude] ο svim stvarima mogu se birati ždrijebom, ili jedni ždrijebom jedni glasovanjem, ili pak neka sudišta, koja sude ο istim stvarima, mogu se sastojati i od iždrebanika i od izglasanikâ. Tî su, dakle, kako je rečeno, načini kao neki >protuprimjeri< onima već navedenima.
Uz to, dotična se [sudišta] mogu i udvajati.¹⁴⁷ Kažem, na primjer, da se neka [sudbena tijela] biraju između sviju, neka između nekih, neka opet između obojih (kao, ako se isto sudište bude sastojalo od jednih što su [izabrani] između sviju i drugih između nekih), te ili ždrijebom ili glasovanjem ili na oba načina.
Rečeno je, dakle, kolikim se načinima mogu postavljati sudišta. Od tih opet oni prvi pripadaju pučkoj vladavini, naime oni u kojima se [suci biraju] između svih ili sude ο svim stvarima; drugi pripadaju manjinskoj vladavini, koji se [postavljaju] između nekih i sude ο svim stvarima; treći pripadaju i vladavini najboljih i ustavnoj vladavini, u kojima se jedni [suci] izabirani između svih, jedni između nekih.
- Grč. τον παιδοτρίβον και τον γνμναστικον; lat. paedotribae et exercitiorum magistri; engl, the trainer or the teacher of gymnastic; franc, du pédotribe et du maître de gymnastique; njem. des Sport- und Turnlehrers; rus. nedompuô u pyKOeodumeAb zuMuacmunecKUMU ynpaxnenuHMu; novogrč. τον παιδοτρίβον και τον γνμναστικον.
- Za razliku od prvog poretka (koji je naprosto najbolji), drugi je najbolji tek uvjetno, u odnosu prema danim, ‘predloženim’ okolnostima. Grč. την έκ των υποκειμένων άρίστην; lat. earn quae pro rebus subjectis est optima; engl, which is best relatively to circumstances; franc, celle qui est la plus perfaite en égard aux circonstances de fait; njem. wie auch von der relativ besten Verfassung; rus. man u omnocumenbuo HauAymuuü npu coomeemcmeyiow,ux oöcmoHmenbcmeax; novogrč. και προς τον τύπον τον ύπό δεδομένονς δρονς άριστον (i prema vrsti poretka što je najbolji u danim uvjetima.).
- Ili ‘mnoge naravne pogodnosti’ ili ‘mnoge izvanjske danosti’, kako je prema nekim prijevodima.
- Cijeli se ovaj izričaj (u kojem je preučiti ključna riječ) različito prevodi; pa i odučiti, zaboraviti: grč. ώσπερ και το μεταμανΰάνειν ή μανϋάνειν εξ αρχής; lat. quemadmodum et dediscere non facilius quam aprincipio discere; engl, just as unlearn is as hard as to learn; franc, tout comme rapprendre est aussi difficile qu’apprendre une première fois; njem. Wie es auch nicht geringer ist, umzulernen als einfach zu lernen; rus. nmo-nuöo nepeynueamb ôbieaem ne neine, neM ynumb CHanana; novogrč. ώς ακριβώς και το μεταμαν&άνειν τον κατά πρώτον μανϋάνειν (kao upravo preučiti negoli sprva učiti).
- Usp. 1288b 29.
- To jest: sàmo jedan oblik demokracije i jedan oblik oligarhije.
- Ili ‘načela državnog ustava’.
- Vidi III. 7; usp. Nikomahova etika, VIII, 10.
- Usp. III. 14-18.
- Usp. III. 1279a 32-37, 1286b 3-5.
- Grč. πολιτεία. Vidi ranije tumačenje.
- Ili ο ‘oligarhiji, demokraciji i tiraniji’.
- Usp. III. 1284a 3-b34.
- Usp. Nikomahova etika, VIII. 12, 1160b 19.
- To jest Platon (Država, 302e-303e). Platonu su oligarhija i demokracija dobre ili loše, već prema tome upravlja li se njima u skladu sa zakonima ili protiv zakona. Aristotelu su oba ta poretka loša.
- Ova važna tvrdnja različito se provodi. Grč. χειρίστην δημοκρατίαν, φαύλων δε άρίστην; lat. earum pessimam esse democratiam, malarum autem optimam; engl, democracy is the worst, but the best when all are bad; franc, mais toutes aussi peuvent être déréglées, et dans ce cas c’est la démocratie qui est la meilleure; njem. so wäre die Demokratie die schlechteste, wären sie aber schlecht, so wäre sie die beste; rus. xyduiuM OKOMemcn deMOKpamuu, HO ecAU e3nmb ux Me β ucnopnenuoM cocmOHHuu, mo ona – HauAyHuian; novogrč. ή δημοκρατία ε’ωαι τό χείριστον, Εάν όε φαύλα, τότε τα άριστον (pučka vladavina je najgora; ako su pak one loše, onda je ona najbolja).
- Usp. pogl. 3-10.
- Usp. pogl. II.
- Usp. pogl. 12.
- Usp. VI. 1-7.
- Vidi V.
- Ili ‘domaćinstava’, ‘obitelji’, kako je u nekim prijevodima. Grč. ξοΐκιών; lat. ex domibus; engl, of families; franc, de familles; njem. aus Familien; rus. U3 cejueü; novogrč. ίξ οίκων. Tu novogrčki komentator tumači kako je οικία u Aristotela ‘prvo naravno počelo zajedništva; odredba odnosa između članova (muža i žene, oca i djece, gospodara i roba), cjelokupnost gospodarskih dobara obitelji’.
- Usp. III. 1283a 14; VII. 8,9.
- Ili ‘istaknutostima’.
- Ili ‘skladom’, ‘harmonijom’.
- Usp. 1289a 31-33; VIII 1340a 40-b 5.
- Ili ‘demokracija’.
- Ili ‘oligarhijom’.
- To jest: tako biva tek ‘prigodno’ ili ‘slučajno’.
- Usp. 1290a 13.
- Usp. 1289b 27.
- Grč. ενιά τε των αισθητηρίων και το της τροφής έργαστικόν και δεκτικόν; lat. ut quaedam sensus instrumenta, et partes eas quae valent ad conficiendum aut recipiendum alimentum; engl, as some Organs of sense and the instruments of receiving and digesting food; franc, certains organes sensoriels et les appareils destinés à digérer et à recevoir la nourriture; njem. einige Sinnesorgane und die Werkzeuge zur Verarbeitung und Aufnahme der Nahrung; rus. opzaubi nyecme, opwuht ÖAH npunnmun nuw,u u ÖAH ee nepeeapueauua; novogrč. αίσϋητήριά τίνα, τα δεχόμενα και κατεργαζόμενα την τροφήν όργανα.
- Usp. II. 1261a 22; III 1283a 14; IV. 1289b 27-1290a 5.
- Ili ‘samostalan’, nezavisan’. Grč. αυτάρκης; lat. suis ipsa viribus pollet et sibi sufficit; engl, independent and self-sufficing; franc, se suffit à soi-même; njem. genügt sich selbst; rus. ecmb nenmo caModoenetomfie; novogrč. αυτάρκης.
- Platon, Država, II, 369.
- Ili ‘ćudorednog dobra’ (το καλόν).
- Doslovno ‘onaj dio pučanstva koji ratuje za koga’. Grč. το προπολεμονν; lat. partem propugnantem; engl, a military class; franc, la classe combattante; njem. den kriegerischen Teil; rus. eoeHHbie; novogrč. το προς ϋπεράσπισιν… μέρος, τό των πολεμιστών (obrambeni dio . .. onaj ratnički).
- Zapravo ‘teški oružanici’ (grč. ot όπλίται; τό όπλιτικόν); posrijedi su vojnici naoružani teškim kopljem i velikim štitom.
- Grč. τό δημιουργικόν; lat. ea quae rempublicam administrât; engl, magistrates; franc, magistrats; njem. die öffentlichen Angestellten; rus. me, Kmo CAyxurn napody; novogrč. τό πλήϋος των δημοσίων λειτουργών (mnoštvo javnih službenika).
- To jest: demokracija i oligarhija. Vidi i ranije tumačenje tih temeljnih pojmova.
- Usp. III. C. 6.
- To jest: ‘nadničari koji žive samo od rada svojih ruku’. Grč. τό χερνητικόν; lat. H qui operis et manibus suis victum parant; engl, day-labourers; franc, journaliers; njem. die Tagelöhner; rus. nodenufUKu; novogrč. ot χειρώνακτες (prosti radnici). Posrijedi je najniža skupina radnika.
- Naime, oni kojima nisu i otac i majka bili slobodni građani.
- Ili ‘jednaki’.
- Posrijedi je višeznačnica TO τίμημα; ‘dohodarina’, ‘procjemba imovine’, ‘porezovni razred’. Vidi i ranije tumačenje.
- Ili ‘demagoga’, koji su izvorno bili pučke vode, zastupnici i govornici, a u izopačenome obliku i ‘zavoditelji puka’.
- Grč. προεδρία, prvo mjesto (na svečanosti), prvo sjedalo u prednjem redu, predsjedništvo u vijeću. Većina prijevoda ima ili ‘na prvom mjestu’ ili »na čelu države« za grč. έν προεδρία.
- Usp. Homer, Ilijada, II. 204.
- Ili ‘tiranija među monarhijama’.
- Ili ‘državni poredak uopće’. Vidi i ranije tumačenje pojma πολιτεία.
- Ili ‘oligarhije’.
- To jest: isto tako nasljedna vladavina.
- Ili ‘tiranija’.
- Ili ‘monarhijama’.
- Ili ‘demokracija’.
- li ‘moćništvo’, ‘vladavina velmoža’, ‘silnička vladavina’. Grč. δυναστεία; lat. dynastia, id est potentatus; engl, a dynasty (or rule of powerful families); franc, régime d’autorité personnelle (ou oligarchie renforcée); njem. Dynastie; rus. duuacmun; novogrč. δυναστεία. Dok jedni prijevodi zadržavaju široko uzetu tuđicu dinastija, drugi je nastoje odrediti ili kao ‘vladavinu moćnih obitelji’ ili ‘vlast osobne moći’ ili naprosto kao ‘silništvo’.
- Ili ‘prevrata’ ili ‘revolucija’ (kako je u nekim prijevodima).
- To jest: prihoda ili dohotka od države, za koji ne moraju zarađivati, i koji im omogućuje dokolicu (slobodno vrijeme) za rad u državnim tijelima. Sâm izvorni tekst je oštećen, pa se mjesto različito tumači i prevodi.
- Ili ‘plaću’, ‘nagradu’, ‘najam’. Sama riječ mazda je sveslavenska (nalazi se u staroslav., rus., češkom i slov.), a zatim u gotskom i grčkom. Grč. μισ&ός; lat. merces; engl, pay; franc, salaire; njem. entlohnt werden; rus. eo3HazpaxdeHue (ili M3da); novogrč. μισ&ός. Što se tiče same tê mazde (ili nagrade) u Ateni se skupštinaru plaćalo za glavnu skupštinu po 9 obola, a za ostale po 6. Takvih je skupština bilo po 4 na jednu pritaniju (razdoblje od 37 dana). Savjetnik je dobivao 6 obola, a pučki sudac do 3 obola po sudskoj sjednici.
- To jest: zakon koji zastupa njihove želje i težnje.
- Ili ‘moćništvo’; vidi ranije tumačenje nazivka δυναστεία.
- Ili ‘državnim poretkom’, ili ‘ustavnom državom’? Posrijedi je višeznačnica πολιτεία.
- Usp. Platon, Država, VIII, 9.
- Usp. III. 1279a 34, 1286b 3.
- Podrazumijevaju se ‘oni koji su dobri tek uz stanovite dane uvjete’ (J. Tricot).
- Ili ‘aristokracija’.
- Usp. II. 1273 a 21-30.
- To jest πολιτεία. Vidi i ranija tumačenja dotične višeznačnice.
- Ili Ό tiraniji’.
- Usp. III. 7. Tu J. Tricot prevodi nešto drukčije: ‘a istinske zastrane su izopačenja onih koje proučavamo’, dok u primjedbi dodaje: oligarhija i demokracija su izopačeni oblici aristokracije (str. 290).
- Ili ‘narav’, grč. δύναμις; a u lat. vis.
- Ili ‘ustavni poredak’. Vidi tumačenje nosivog pojma πολιτεία.
- Grč. ευνομία; lat. status rerum bene legibus ordinatus; engl. good laws; franc. un bon gouvernement; njem. gute gesetzliche Ordnung; rus. 6nazo3aKOHue; novogrč. ευνομία.
- Ili Odredba’ ili ‘glavna značajka’. Grč. δρος; lat. terminus ac finis; engl, principle; franc, se définit par; njem. Masstab; rus. ocuoea; novogrč. όρο? (granica, svrha, uvjet).
- To jest: ima snagu zakona.
- Posrijedi je već protumačena višeznačnica πολιτεία.
- To jest: prvotne (savršene) vladavine najboljih ili ‘aristokracije’.
- Posrijedi je najvjerojatnije ‘znak gostoprimstva’, tzv. tessera hospitalitatis seu symbolum, najčešće u obliku koluta ili kocke, koji bi se prepolovili, pa bi se ulomci spremili kako bi kasnije poslužili kao ‘prepoznatak’, dokaz gostoljublja i prijateljstva. Grč. ώσπερ σύμβολον; lat. veluti symbolum (dimidium); engl, like parts of an indenture; franc, comme une tessère; njem. einen Zuschuss nehmen; rus. co 3HÜK0MU zocmenpuuMcmea; novogrč. ώς ήμίτομα ταύτα συμβόλου (kao polovice znaka gostoprimstva).
- Ili ‘međnika’ ili ‘načina’.
- To jest u ‘pučkoj vladavini’ ili ‘demokraciji’.
- To jest u ‘vladavini manjine’ ili ‘oligarhiji’.
- Usp. II. 1270b 17.
- Ili ‘tiraniji’.
- Usp. III. 14-17.
- Ili ‘monarhe koji imaju neograničenu vlast’.
- Ili ‘esimnetima’. Vidi ranije tumačenje dotičnog nazivka.
- Ili ‘potpunoj kraljevskoj vladavini’. Vidi ranije tumačenje pojma παμβασιλεία.
- Usp. 1293b 7-21; 1293b 36-1294a 25.
- Usp. Nikomahova etika, I. 1098a 16; VII. 1153b 10.
- Zbog višeznačnosti nazivka πολιτεία, ova se važna izreka različito prevodi. Grč. ή γαρ πολιτεία βίος τίς εστί πόλεως; lat. respublica enim vita quaedam civitatis est; engl, for the constitution is in a figure the life of the city; franc, la constitution étant en quelque manière la vie de l’État; njem. denn die Verfassung ist sozusagen das Leben des Staates; rus. eedb ycmpoücmeo zocydapcmea – amo ezo xcu3Hb; novogrč. διότι και τό πολίτευμα βίος τις της πόλεως its/ai (uz primjedbu kako tu τις ‘upućuje na preneseno, metaforičko značenje izričaja; dakle: stoga je ustav – slikovito rečeno – život države).
- Usp. Platon, Država, IV. 421 D ff.
- Kako postoji više inačica ove rečenice, ona se veoma različito prevodi. Mi ovdje pratimo u riječ Rossov predložak, i čini nam se da dobivamo posve primjeren smisao.
- Usp. V. 1310a 22.
- Ili ‘među onima koji su srednjeg imovinskog stanja’.
- Usp. II. 1-3.
- To jest: ‘pripadnici srednjeg staleža’.
- Bergk, Fr. 12. (Doslovan prijevod). Fokilid je grč. pjesnik iz Mileta. Živio je u VI. st. pr. Kr. Sačuvano je nekoliko odlomaka njegovih ćudorednih pouka u sažetu i jednostavnu izričaju.
- Vidi V. 1308a 18-24.
- Usp. V. 1302a 8, 1307a 16.
- Nije jasno na koga tu Aristotel misli. Nedvojbeno su posrijedi Atenjani i Spartanci te njihovi odgovarajući poreci: demokracija i oligarhija. Što se tiče ‘jednog jedinog muža’, komentari navode najčešće imena Solona i Teramena. Kako je ovaj drugi bio zagovornik srednjeg oblika poretka – u oporbi prema Tridesetorici – i Aristotel ga je smatrao jednim od trojice najboljih atenskih državnika, najvjerojatnije se misli upravo na njega.
- Vidi: 1289a 8, 1291b 10, 1292b 22.
- Ili ‘prema danim uvjetima’ (grč. προς ϋπό&εσιν), što se latinski prenosi nešto šire finem civitati proposition, a engleski relatively to given conditions; franc, relatif à certains conditions déterminées; njem. besondere Voraussetzungen; rus. β 3aeucwnocmu om mex UJIU uubix npednocbiAOK: novogrč. κατά τάς περιστάσεις (prema okolnostima/prigodama).
- Ili slobodnije: od kakvoće i kolikoće (kvalitete i kvantitete).
- To jest: urotiti se protiv srednjeg staleža, iako je u nekim prijevodima (kao u engleskom) i ‘protiv vladateljâ’, što najvjerojatnije nije posrijedi.
- Ο Harondi vid I, 2, 1252b 14; 12, 1274a 23.
- To jest: svima onima koji su upisani u javne skupštinske popise.
- Podrazumijeva se: dotičnici ne plaćaju nikakvu globu ako ne sujdeluju u skupštinama i sudištima.
- Dotično mjesto predstavlja popriličnu teškoću, i različito se prevodi, ali je okvirno značenje nedvojbeno i njega je jasno uvidio već latinski prevoditelj Sylv. Maurus (1668): ‘potest haec regula universalis afferri, ut constituatur maximus census ita tarnen ut plures sint qui secundum talent censum possent esse participes reipublicae quam qui a republica excluduntur’.
- Posrijedi su ‘hopliti’ (teško oružani pješaci, koji su nosili teško koplje i veliki štit). U pravilu, taj je dio vojske bio dostupan većini građana.
- To jest: u stanovnika Malide, na jugu Tesalije.
- Usp. 1289b 36, 1321a 6.
- Ili ‘zbog oskudice u podanicima’.
- Tu je posrijedi, prvo, ‘zagloba imovine’ (grč. δήμενσις), što je zapravo ‘zapljena imovine zajedno s progonstvom’ (lat. publicatio bonorum) ili ‘konfiskacija’; i drugo, ‘istražitelji’ (εϋϋννοι), to jest sudbeno tijelo koje se u Ateni sastojalo od desetorice: iz svake file po jedan uz dva posjednika. Njima su činovnici polagali račune ο svojoj službi: lat. de rationibus referendis; engl, and audits their accounts; franc, la reddition de leurs comptes; njem. Rechenschaftsablage der Beamten; rus. uoöux omnemnocmu; novogrč. και περί των δοσιλογιών (ο službenoj odgovornosti).
- Osoba je posve nepoznata. Vjerojatno je posrijedi jedan od teoretičara države, po nauku blizu Platonu i Hipodamu.
- To jest ‘iz fila’.
- Ili Ovlaštenih činovnika’.
- Ili »poznavatelji, znalci«.
- Usp. VI. 1317b 21.
- Posrijedi je ‘primjerna ustavna vladavina’, jer je u osnovi višeznačnica πολιτεία u užem značenju. Prevoditelji uglavnom zadržavaju temeljni grecizam, što najčešće ne pridonosi jasnijem razumijeću dotičnog stavka. Grč. ολιγαρχία μεν πολιτική δε èonv lat. oligarchia… est, sedpolitiae similis; engl, the oligarchy inclines towards polity; franc, une oligarchie, mais à tendance républicaine; njem. eine Oligarchie, aber sie nähert sich… der Politie; rus. OAUtapxuH npuÖAUMaemcit κ nonumuu; novogrč. το πολίτευμα είναι μεν όλιγαρχικόν, αλλ’ αποκλίνει προς την »πολιτείαν« (tu navodnici i dodatno tumačenje govore ο teškoći i za novogrčkog tumačitelja).
- Ili ‘između unaprijed predloženih kandidata’. Grč. Εκ προκρίτων; lat. ex Us qui ante meliores judicati sunt; engl, out of select candidates; franc, sur une liste de candidats préalablement élus; njem. aus zuvor Vorgeschlagenen; rus. U3 HUČAO npedeapumeAbuo HOMeHeHHbLX Kaududamoe; novogrč. έκ προκεκρψένων (između onih koji su unaprijed određeni/predloženi).
- Ili ‘u jednaku broju iz različitih staleža’.
- Sudeći po svemu, Aristotel tu podrazumijeva ‘uglednike’, koji su – kao obrazovaniji – bolje opremljeni za državničko umijeće.
- Grč. πρόβουλοι και νομοφύλακες; lat. quos probulos (praeconsultatores) et nomophylacas (legum custodes) appellant; engl. probuli and guardians of the law; franc. conseillers prépareteurs et de gardiens des lois; njem. die Vorberatende und Nomophylakes; rus. doAXHoemb. . . npoöynoe u ΗΟΜοφααακοβ; novogrč. πολιτικόν σώμα σνγκείμενον εξ προβονλων κάί νομοφυλάκων (s tumačenjem: savjetodavna tijela, kao u aristokratskom poretku u Korintu; državne službe u aristokratskom poretku, koje su se brinule za strogo pridržavanje zakona).
- Ili ‘službi, upravne vlasti, upraviteljstava’. Vidi i ranije tumačenje jedne od temeljnih višeznačnica αρχή.
- Ili ‘nadglednici’. Grč. έπιστάται; lat. praefecti; engl, officers; franc, préposés; njem. Vorsteher; rus. pyKoeodumenu; novogrč. έπιστάται (nadglednici).
- Ili ‘upravnim činovnicima’.
- Ili ‘nadzornici žitnih mjera i prodaje’. Grč. σιτομέτρης; lat. frumenti mensor; engl, corn measurer; franc, commisaire aux distributions de blé; njem. Getreidekontrolleur; rus. cumojnemp; novogrč. σιτομέτρης..
- Το jest: kakvim se imenima dotično naziva.
- To jest: ako se dotičnik bavi samo jednim određenim poslom, a ne mnogim dužnostima.
- Posrijedi je ‘štap sa šiljkom’, koji se mogao upotrebljavati u različite svrhe; naime: ražanj, sulica, koplje, na koje se mogla objesiti i svjetiljka. Grč. οίον όβελίοχολνχνια; lat. similes instrumentis Ulis quae candelabri et verriculi usum simul praebent; engl. like the spits which also serve to hold a lamp; franc. analogues à ces instruments formés d’une lanterne au bout d’une lance; njem. wie die Geräte… die gleichzeitig Gabeln und Leuchter sind; rus. denamb ceoezo poda eepmenbt – ceemuAbHUKu; novogrč. ώς και τα όβελισκολύχνια.
- Το jest: nadzornik trgovinskog i robnog prometa na sajmištu, koji je pazio na kakvoću robe i sprečavao prevare.
- Posrijedi su ot πρόβονλοι; što je na ovome mjestu latinski prevedeno kao »praeconsultatores sive provisores«, dok se inače grč. πρόβονλος zamjenjuje lat. riječju consul. Množinski oblik može značiti i ‘vijeće’ (npr. u Tebi ili Korintu, a u Ateni zakonodavno tijelo od deset članova). Vidi i ranije tumačenje dotičnog nazivka.
- Ili ‘vijeće’.
- U izvorniku je προβουλενειν, što je dakako u korijenskoj i smislenoj svezi sa ‘predsavjetnikom’ (to jest: s onim koji unaprijed savjetuje i nadzire).
- To jest: jedni su u opreci prema drugima, što je slučaj svugdje gdje neko malobrojno tijelo upravlja mnobrojnijom skupštinom. Otuda u Lambinovu lat. prijevodu: »praeconsultatores consultatoribus opponuntur atque ideo imponuntur.«
- Ili ο ‘uredbama, postavljenjima, imenovanjima’, koji se tiču vladateljâ, upravitelja, upravnih činovnika.
- Sâm taj povijesni događaj, na koji se Aristotel poziva, nije pobliže poznat.
- Budući je ovo mjesto oštećeno, i nije posve jasno i obiluje ponavljanjima, pomoći ćemo se komentarom O. Gigona, prema kojem postoje slijedeće mogućnosti postavljanja na upravne položaje:
- Svi glasovanjem izabiru između svih.
- Svi izabiru između sviju ždrijebom.
- Svi glasovanjem izabiru između nekih.
- Svih izabiru ždrijebom između nekih.
- Svi izabiru između svih, dijelom glasovanjem, dijelom ždrijebom.
- Svi izabiru između nekih, dijelom glasovanjem, dijelom ždrijebom.
- Neki izabiru glasovanjem između svih.
- Neki izabiru ždrijebom između svih.
- Neki izabiru između nekih glasovanjem.
- Neki izabiru između nekih ždrijebom.
- Neki izabiru između svih, dijelom glasovanjem, dijelom ždrijebom.
- Neki izabiru između nekih, dijelom glasovanjem, dijelom ždrijebom.
- Dijelom svi, dijelom neki izabiru glasovanjem između sviju.
- Dijelom svi, dijelom neki izabiru ždrijebom između sviju.
- Dijelom svi, dijelom neki izabiru glasovanjem između nekih.
- Dijelom svi, dijelom neki izabiru ždrijebom između nekih.
- Dijelom svi, dijelom neki izabiru između sviju dijelom glasovanjem, dijelom ždrijebom.
- Dijelom svi, dijelom neki izabiru između nekih, dijelom glasovanjem, dijelom ždrijebom.
Uzme li se kako u cijeloj shemi može se birati između sviju i između nekih, dobiva se još devet mogućnosti. Načelo je jednostavno, jer postoje tri odredbena čimbenika: tko bira, tko se izabire, kako se izabire. Za svaki od ta tri slučaja moguća su tri odgovora: A-B-dijelom A/dijelom B. Tih devet mogućnosti mogu se dalje različito spajati, što u konačnici daje 27 mogućnosti. Jedan dio tih mogućnosti su demokratske (1, 2, 5), druge su značajne za ustavni poredak (7, 8, 11), a treće (9, 10, 12) mogle bi pripadati oligarhiji, dok u cijelosti nije jasno koliko bi mogućnosti trebalo pripadati aristokraciji.
- To jest: ‘filama’, ‘demama’, ‘fratrijama’.
- To obećanje nije ispunjeno u Politici.
- To jest: kad nadzor nad ‘računovodstvom’ otkrije zloporabe. Vidi i ranije tumačenje nazivka εϋϋυνα/ενϋννος.
- Ili ‘protiv državnog poretka’.
- Gdje se nalazio sudbeni stol za ubojice. Komentatori (npr. Tricot) misle kako tu Aristotel govori ο čovjeku koji je prvo bio izgnan zbog nehotičnog ubojstva, a pri povratku mu se ponovo sudi, ovaj put zbog hotimičnog ubojstva. Inače, sam Freat bijaše jezičak zemlje koji je zatvarao luku Zea. Optuženik koji nije imao pravo stupiti na tlo Atike, iznosio je svoju obranu obično s broda ispred sudaca koji su sjedili na kopnu.
- Ili ‘za sitnije sporove’ ili ‘kad su posrijedi ugovori male vrijednosti’.
- Grč. περί δε των πολιτικών; lat. de civilibus; engl, of political cases; franc, des juridictions de nature politique; njem. über die politischen Gerichte; rus. zocydapcmeeuHbie npecmynneHun; novogrč. περί των »πολιτικών«.
- Podrazumijeva se: bivaju birani ili postavljeni da sude.
- Prema nekim tumačiteljima i ‘spajati’ ili ‘kombinirati’.
Aristotel, Politika, Globus, Liber, Zagreb, Prijevod s izvornika i sedmojezični tumač temeljnih pojmova (grčki, latinski, engleski, francuski, njemački, ruski, novogrčki) Tomislav Ladan
