Dana 19. oktobra, u zajedničkoj mobilizaciji solidarnosti i vapaju za dostojanstvo i život palestinskog naroda, izašli smo na ulice zajedno s organizacijama Amnesty International Portugal, Greenpeace Portugal, Ljekari bez granica Portugal i Jedinstvenom platformom solidarnosti s Palestinom (PUSP). Donosimo zajednički manifest, koji je pročitao Jonatan Benebgui iz kolektiva Jevreji za mir i pravdu, članice PUSP-a.

Sve oči uprte u Palestinu

Nazivaju to mirom, ali za palestinski narod postoji opasnost da postane aparthejd na svom vrhuncu. Ovim riječima Francesce Albanese, specijalne izvjestiteljice Ujedinjenih nacija, želimo započeti ovaj apel: trenutak kroz koji prolazimo nije trenutak za slavlje, nego za budnost.

Prekid vatre donosi olakšanje, ali ne i mir. Tišina bombi ne okončava decenije ilegalne okupacije i aparthejda. Genocidna agresija iz protekle dvije godine najokrutnija je tačka nasilja koje traje decenijama – obilježenog uzastopnim ofanzivama i gotovo dvadesetogodišnjom ilegalnom opsadom nametnutom Gazi. Zdravstveni sistem je uništen, bolnice su napadnute, a zagađenost tla i vode ugrožava opstanak cjelokupnog stanovništva – riječ je o agresiji koja ne uništava samo živote nego i uvjete neophodne za njihovo održavanje. Palestinski narod u Gazi i danas ostaje zatočen tom opsadom, lišen osnovnih životnih potreba poput pitke vode, zdravstvene zaštite i obrazovanja.

Razaranje Gaze i patnja palestinskog naroda slika su sistema ugnjetavanja koji je ostao netaknut širom Palestine, gdje su žene, muškarci i djeca žrtve istog kolonijalnog nasilja koje im uskraćuje njihova najosnovnija prava: pravo da žive sigurno i dostojanstveno. Ista okupacija koja izolira Gazu proteže se cijelom Palestinom, gdje kolonijalno nasilje ne prestaje — rušenja, vojni upadi, širenje naselja, svakodnevna hapšenja i stradanja nastavljaju se pod režimom aparthejda. „Sporazum“ koji ne okončava okupaciju nije mir – to je normalizacija nepravde.

Zato ponovo izlazimo na ulice: kako bismo s nadom i odlučnošću potvrdili da je solidarnost s Palestinom danas nužnost i dužnost. Genocid koji se nastavlja kulminacija je decenija okupacije i kolonizacije pod režimom aparthejda, koji je Međunarodni sud pravde proglasio ilegalnim i koji se mora okončati odmah i bezuvjetno. Suočeni s ovom nedvosmislenom činjenicom, moramo hitno pretvoriti pravo u djelovanje, a ogorčenje u predanost. Međunarodna pravda imat će smisla jedino ako se pretoči u konkretne postupke kojima će se okončati agresija i osigurati da odgovorni budu pozvani na odgovornost za svoje zločine.

Prvi korak je okončanje opsade. Zahtijevamo trenutno ukidanje ilegalne blokade nametnute Gazi te siguran i neograničen ulazak humanitarne pomoći – hrane, vode, lijekova, goriva i svih dobara neophodnih za preživljavanje. Nijedan prekid vatre neće biti istinski dok se čitavom narodu uskraćuje ono najosnovnije što mu je potrebno za život.

Ali ublažavanje patnje nije dovoljno: nekažnjivost se mora okončati. Okupacija i genocid traju zato što Izrael nastavlja djelovati nekažnjeno. Vrijeme je da se uvedu političke, ekonomske i diplomatske sankcije sve dok se ne počne poštovati međunarodno pravo. Saučesništvo mora prestati: nijedna vlada, kompanija ili institucija ne može održavati veze s režimom aparthejda a da ne dijeli njegovu krivicu.

Solidarnost znači djelovanje i ustrajnost. Vlade su dužne ispuniti svoje obaveze – obustaviti svaku trgovinsku i vojnu saradnju s Izraelom te uvesti potpuni embargo na oružje sve dok traju genocid, okupacija i aparthejd; civilna društva dužna su ojačati pokrete bojkota, povlačenja ulaganja i sankcija; a svi ljudi dužni su održavati oblike mirnog otpora kojima se potvrđuje pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje, pravdu i reparacije.

Ali naš glas također je glas nade. Međunarodna solidarnost već je mijenjala tok historije – u borbi protiv aparthejda u Južnoj Africi, protiv rata i ugnjetavanja na drugim mjestima – i učinit će to ponovo. Kolektivna snaga miliona ljudi širom svijeta može okončati nepravdu i otvoriti put slobodi. Palestinski narod nije sam. Svaki čin solidarnosti korak je prema istinskom miru: miru zasnovanom na pravdi, dostojanstvu i jednakosti.

Danas, kao i uvijek, gledati prema Palestini znači braniti čovječanstvo. Borba palestinskog naroda borba je za slobodu svih nas. Kao što nas je podsjetio Nelson Mandela, niko nije slobodan dok svi ne budemo slobodni.

Stoga je ovaj manifest ujedno i obaveza: nastavit ćemo marširati, govoriti i djelovati – sve dok okupacija, aparthejd i nekažnjivost ne prestanu; sve dok svaki život ne bude imao jednaku vrijednost; sve dok Palestina ne bude slobodna.

Sve oči uprte u Palestinu. Ne skrećimo sada pogled.

Potpisnici: Amnesty International Portugal, Fondacija José Saramago, Greenpeace Portugal, Ljekari bez granica Portugal i Jedinstvena platforma solidarnosti s Palestinom.

„Manifesto of the March for Palestine“ – zajednički manifest organizacija Amnesty International Portugal, Fondacija José Saramago, Greenpeace Portugal, Ljekari bez granica Portugal i Jedinstvena platforma solidarnosti s Palestinom (PUSP).